Studentski život je najljepši, pogotovo kada imate mogućnost otići na razmjenu ili radnu praksu u drugu državu. Taj pozitivni trend odlučila je slijediti i simpatična Teodora Gorgieva, 22-godišnja studentica Likovne akademije u Makedoniji. Od srpnja do rujna, Teodora je radnu praksu provela na tvrđavi sv. Mihovila gdje je uživala u pogledu, radu s kolegama, ali i odličnim eventima. Bilo joj je to, kako kaže, osvježavajuće iskustvo, a u tri mjeseca doslovce se zaljubila u naš mali gradić.
– Razmišljala sam gdje otići, a sve se nekako posložilo i odabir je pao na Šibenik. Spakirala sam kofere i uputila se u Šibenik. Doček je bio izvrstan, smještaj me čekao u Studentskom domu na Šubićevcu, a tamo sam upoznala i Ankicu Arbutinu, koja je danas moja odlična prijateljica, počinje Teodora na odličnom hrvatskom.
Mlada Makedonka na posao je odlazila svakog jutra, a radno vrijeme bilo joj je pet sati.
– Kolege s Tvrđave bile su jako fleskibilne od početka, čak i kad bi ponekad došla mrvicu kasnije jer sam pješice šetala od Doma do vrha Tvrđave. Odmah se sjetim velikih vrućina, to je bilo stvarno nevjerojatno. Ipak, nije prošlo dugo, a Šibenik mi je, iako mali grad, odmah postao grad velike duše i srca – kaže.
No, naglašava da su Šibenčani malo zatvoreniji od Makedonaca
– Ipak, uspjela sam pronaći brojne prijatelje, no najviše sam se zbližila s Ankicom i njezinim prijateljima, a moram vam reći, imam i jednu simpatiju -smije se.
Osim što je istražila cijeli Šibenik, Teodora je posjetila Brač, Zadar i Split, a kako je adrenalinski ovisnik morala je iskušati i bungee jumping i zipline na Čikoli.
– Imala sam problema s Ankicom, koja se zapravo postavila kao prava majka, a čak je htjela nazvati i moju mamu u Makedoniji, no predomislila se jer se prepala da žena ne dobije srčani udar. No, uspjela sam je nagovoriti i odmah po dolasku otišla sam na zipline. Neopisiv je to osjećaj, a krajolik je predivan. Ubrzo sam skakala i bungee, a dobila sam i diplomu i video snimku da me zauvijek na to podsjeća. Nacionalni park ‘Krka’ je čaroban, a more neopisivo. Šibenik noću živi, pogotovo Tvrđava. Ljeto je puno događanja, pa sam tako bila na koncertu Gregoryja Portera, ali i na Gubec Begu. Oduševio me Regius i Srednjovjekovni sajam, gdje sam prvi put koristila luk i strijelu – kaže.
Tri mjeseca su joj, kako priča, proletjela prebrzo, a pomalo je emotivna jer je naš intervju dogovoren na dan njezina odlaska,kada se autobusom trebala voziti čak 22 sata do rodnoga Štipa.
– Iskreno, jedina mana ovog grada je što vam je svaka ulica ‘uzbrdo,nizbrdo’. Ovdje mi se toliko svidjelo da mi se niti ne ide kući, ali obećajem da ću se vratiti – zaključuje nasmijana Teodora.
