Samopregled dojke kod Marije Rite Rando Baranović prije 14 godina nije bio kao i svaki put dotad. Kvržica na desnoj dojci značila je hitan posjet doktoru koji joj je dao napraviti sve potrebne pretrage da bi u konačnici ustanovio da je riječ o fibradenomu. Godinu dana kasnije priča je bila ista. Kvržica je i dalje bila tu, ali nešto veća i pulsirajuća. I tada je donijela odluku da odstrani desnu dojku. Danas, 14 godina kasnije, na Dan ružičaste vrpce, rođena Sicilijanka koja već 28 godina živi u Šibeniku, prisjetila se teških dana i poslala poruku o važnosti prevencije.
– Kad sam prvi put napipala kvržicu, odmah sam otišla kod doktora koji me je poslao napraviti sve pretrage, od ultrazvuka dojke, punkcije, mamografije i svih ostalih neophodnih pregleda. Analiza je pokazala da je bila riječ o fibradenomu, dobroćudnoj tvorevini koju je potrebno nastaviti dalje pregledavati. Ali godinu dana kasnije kvržica mi je počela smetati i pulsirala je. Ponovila sam sve pretrage, a doktor mi je rekao da mogu odlučiti hoću li kvržicu i dalje pregledima nadzirati ili ću je skinuti. Odlučila sam se na operaciju i to bih preporučila svakome, jer tek nakon operacije sam saznala da je to bio zloćudni tumor. Očito punkcija nije dirala tamo gdje je trebala – prisjeća se 52-godišnja Rita.
Premda joj je doktor ponudio opciju kompletnog odstranjivanja dojke ili parcijalnu operaciju, ona se odlučila za prvu varijantu.
– Sad će biti skoro 14 godina od te operacije. Terapija mi je trajala godinu dana, šest kemoterapija, 30 zračenja, a nakon toga sam godinama morala piti tablete koje mi je onkolog prepisao za tumor kako bi se smatralo da je do kraja izliječen – govori.
Saznavši za fibradenom, Rita priznaje kako nije posebno negativno reagirala, tim više što je godinu dana ranije rodila svog trećeg sina.
– Rekla sam sama sebi ‘OK, malo će me otvoriti, očistiti, imat ću tri šava i vraćam se kući’. Ali kad sam saznala za tumor i otklanjanje dojke, bilo je baš ružno. Cijelo popodne sam plakala razmišljajući o djeci i vrtila mi se samo jedna misao po glavi ‘Ja ću umrijeti, ali što će biti s mojom djecom? – priča Rita s knedlom u grlu.
No djeca su joj bila oslonac i snaga, i odlučila je boriti se.
– Uz djecu, suprug mi je bio velika potpora u tim trenutcima, ali dodatna snaga bila mi je uključenje u Ligu protiv raka. Mjesec i pol dana nakon operacije krenula sam volontirati u Ligi i to je bila moja injekcija snage – ponosna je.
Osim što je predstavnica talijanskog Generalnog Konzulata u Rijeci za Šibensko-kninsku županiju, Maria Rita Rando Baranović već je niz godina i predsjednica šibenskog Kluba žena oboljelih od raka i članica predsjedništva Lige protiv raka, te jedna od 40 volonterki koje pomažu svima onima koji zatraže njihovu pomoć, bilo kao psihološku potporu ili savjet.
– Liga radi svaki dn od 8,30 do 12,30 sati. Ured nam je kod crkve svetog Frane i svatko tko ima potrebu može doći u prostorije Lige ili se može javiti kod mene u ured na Starom pazaru. Inače se mi žene iz kluba sastajemo skoro svaki mjesec i na taj način držimo se zajedno, pričamo, bodrimo se. Par puta godišnje provodimo aktivnosti poput obilježavanja Dana ružičaste vrpce ili Dana narcisa, a povremeno posjećujemo i onkologiju i pokušavamo i tamo pomoći. Naš rad se isključivo bazira na potajnoj pomoći ženama odnosno osobama koje nam se jave tražeći potporu u bilo kojem pogledu – kaže.
Među ženama priključenima Ligi, zaključuje Maria Rita, postoji velika povezanost.
– Jedna drugoj dajemo injekciju snage i dobrog raspoloženja. Saslušamo se, pričamo o svemu, a ne samo o bolesti kako mnogi krivo smatraju. Kada je u pitanju karcinom, brojke su iz godine u godinu sve gore, sve je više oboljelih, stoga bih poručila svim ženama da rade samopreglede dojke i jednom godišnje posjete ginekologa. Apeliram tu posebno na mlađe djevojke. Cure, živite i uživajte u životu, ali čuvajte sebe i svoje zdravlje – riječi su Rite Rando Baranović.
