Šibenski glumac Mate Gulin 8. studenog proslavit će čak 60 godina umjetničkog djelovanja. Poznati Šibenčanin kaže kako je za tu priliku pripremio uokvirene plakate svih predstava u kojima je imao ulogu ili u kojima je sudjelovao na bilo kakav način, bilo kao redatelj, organizator i slično. Pripremio je i fotomonografiju ‘Daskon u glavu’ jer, kako naglašava, to su ‘daske koje život znače’, a on za pokazati ima čak pet ‘debelih knjižurina’.
– U svojih 75 godina proživija sam života ko mačka. Iako san rođen u Zagrebu, velik dio djetinjstva proveo sam u Šibeniku. Mater me upisala u srednju školu u Splitu, jer se bojala da ne postanen glumac. Eto na, nisan upa na glumu, al san diplomira na Akademiji u Beogradu, smijer produkcija. Ipak, gluma je uvik bila moja najveća ljubav, zarazija san se kazališten kad san bija manji. Kostimi, scenografija, likovi, sve me to puno fasciniralo. Čak san ‘izletija’ iz srednje škole jer san više vrimena provodija u dramskog sekciji ‘Titovi mornari’ nego šta san sidija na nastavi – počinje Mate Gulin.
Nakon završene akademije, Mate se vraća u Šibenik. Od 1983. godine Šibenik je njegova stalna adresa, a kazalište njegov posao.
– Od te godine, pa sve do mirovine nema u kojoj predstavi nisan glumija. Prva je bila ‘Ni u moru mire, ni u ljubavi vire’. Želija san skupiti sve najbolje amatere dramskih sekcija iz Šibenika, a onda je nekako sve krenulo. Bili smo amateri, a glumili smo kao profesionalci. Osnovao sam i ‘Taliju’, a glumili smo svuda po svijetu. Kako san neko vrime navigava, kao pomorac i glumac obiša san svit uzduž i popriko. Sićan se da smo jednom u 25 dana odigrali čak 26 predstava. Bilo je naporno, al bar smo imali za benzin – smije se.
Nakon sedamdesetak odigranih uloga u brojnim predstavama i filmovima, Mate je ‘pokupio’ i neke vrijedne nagrade. Dobio je nagradu županije i Grada, a osvojio je i ‘Zlatnu arenu’ za ulogu u filmu ‘Pismo ćaći’.
– Snimija san 20 filmova, glumija u poznatin serjama ka šta su ‘Larin izbor’, ‘Najbolje godine’, ‘Loza’. Nisan se nada da će ‘Pismo ćaći’ pokupit toliko nagrada, jer prvo, nije ima nikakav scenarij. Sve je bila improvizacija, a naš redatelj, Damir Čućić, je zapravo montažer po struci. Ipak, iznenadio sam se kad je film postao uspješnica – nastavlja Mate.
Priča nam kako mu je žao što su on i Pero Mioč istog dana otišli u mirovinu. Prvenstveno zato što su obojica mogla još toliko toga dati, jer ‘radi se o umnom procesu, a ne o fizičkom radu’.
– Znaš, najdraže mi je sad kad me netko zovne, pa onda opet zaigram. Inače, radim sve po kući, veliki san radoholičar, iman vrtal, pravin orahovac, rogačušu, višnjevicu, ma svašta. Samo da ne mirujen, ne mogu to – govori.
O glumcima sve najbolje, a na pitanje živi li se od glume kaže kako su ‘neki preplaćeni, a neki potplaćeni’. Toliko uloga trebalo je i naučiti, a sam pojašnjava kako je veliki improvizator.
– Ja sam ti uvik bija veliki improvizator, ali to je puno opasno ako ti je kolega nespreman. Imaš ljude koji čekaju šlagvort da mu daš, teško je to. Kad naučin tekst, gotovo je onda. Ne moran ga igrati po par miseci i neman greške. Naprimjer, u ‘Generalu’ sam mora naučiti tri rečenice na španjolskom. I sad, volim ja španjolski, ali ne mogu naučiti, nikako ne ide. I onda je sve ostalo na ‘buenas noches’ – smije se Mate koji kaže da je Goran Višnjić jedva savladao te španjolske ‘kobasice’.
Naglašava kako bi imao puno više posla da je u Zagrebu, jer su došla teška vremena, pa više nema novca za putne troškove i smještaj glumaca.
– Zvao me je Ogresta, da dođem u Zagreb i da snimim samo par rečenica. Ja nisan tija, bilo mi je bezveze dolazit gori za par rečenica. I onda mi je žena rekla da jesan normalan, kako ću odbit Ogrestu. Eto, otiša sam, snimija tu malu rolu, al ja taj film još nisam vidija. Ipak, volim pomagati studentima za njihove radove. Tu se uvik odazovem, plate mi prijevoz i doviđenja, triba studentima pomoć – priča.
Kaže kako uvijek priča jednu anegdotu s putovanja sa Brešanom.
– Drag je bija Brešan, nisi mu moga odolit. Otišli smo u Mađarsku na gostovanje, ne volim hodati, a on da i onda je rekao profesoru Miji Karagiću, predstavniku mađarskih Hrvata ‘Znaš ti kako se u Šibeniku kaže neću? ‘oću k***c! A sad ćeš viditi kad dođe Mate’. Doša ja prije ručka, pijuckaju oni, kaže Ivo Miji ‘čuo sam da ovdje blizu postoje neke arheološke iskopine, pa mi mogli nakon ručka do tamo? Je, nije daleko, nekih par kilometara – Mate, hoćeš ti s nama. A šta san im moga reći, znaš sve. Na kraju, kad smo išli ća pitan’ ja Miju ‘oćeš doći na festival, a on mi odvraća – ma znaš već šta, samo pozitivno – smije se Mate.
Mate Gulin odigrao je preko 70 uloga u različitim predstavama, glumio u filmovima i serijama, producirao i režirao,bio voditelj, urednik i spiker, a u lijepoj uspomeni ostao mu je rad s Borisom Dvornikom i Zojom Odak. O šibenskom kazalištu, samo riječi hvale.
– Drago mi je da postoji naše kazalište, koje se svakim danom sve više profesionalizira. Sviđa mi se ‘Ljepotica iz Leenanea’. Neizmjerno dobri su Frane i Karega, dva tehničara, oni stvarno znače puno. Važno je da se radi, postoje pretplate, ljudi nisu zaboravili kazalište. Ajte, dico u kazalište. Kažen ti ja, triba u škole uvesti neki predmet o kulturi, jer dica su danas neizainteresirana – zaključuje Mate.
