Martina Nikšić 29- godišnja je majka trogodišnjeg dječaka koja je iz Zagreba preselila u Šibenik, a kako nikog nije poznavala, odlučila je osnovati facebook grupu ‘Mame iz Šibenika’. Kako kaže, prvenstveno je željela napraviti grupu kako bi saznala sve potrebne informacije koje su joj trebale za njezinog sina.
– Željela sam malo podijeliti iskustva i pitati za mišljenja. Prije dvije i pol godine grupa nije brojila mnogo članova, no sada je brojka premašila dvije tisuće i 200 članova te raste svakim danom sve više. Inače, sada smo administratorice Iva Milutin i ja, jer je svakako prekomplicirano da samo jedna osoba bude administrator, počinje Martina.
U početku je sve bilo puno jednostavnije, ali naglašava kako sada zna biti jako zabavno.
– Kako se broj članova povećavao, vidjela se interakcija ljudi. Funkcioniramo kao velika obitelj- pričamo o parkovima, o pedijatrima, receptima. Nekad odemo u digresiju, puno ‘kokoša’ pa nam se svašta omakne – smije se.
U grupi postoje samo osnovna pravila- druže se mame iz Šibenika, muškaraca još uvijek nema, zahtjevi se pomno pregledavaju kako ne bi bilo spamova i lažnih profila, a svi moraju biti korektni.
– Bilo je neugodnih situacija, primjerice, neke žene su molile robicu za pomoć, pa bi je onda kasnije pretprodavale. Ovo je mali grad i sve se sazna. Srećom, takvih slučajeva nije bilo puno. Ne volim da mi u grupi stoje ružne konverzacije, da se netko svađa. Tada moramo ukloniti problematičnog člana, jer želim da prevladava kultura. Grupa mi je svakako pomogla da steknem prijatelje izvan virtualnog svijeta, na desetke njih –govori.
Mame su maksimalno angažirane oko zaštite djece, bez obzira radi li se o dječjim sjedalicama, predatorima koji vrebaju djecu ili dječjim parkovima koji su im ‘Ahilova peta’.
– Moja bolna točka su dječji parkovi. Ne mogu reći da baš nemamo parkova, ali njihovo stanje je poražavajuće. Obratila sam se komunalcima i gradonačelniku, dogradonačelniku, jednostavno, situacija je jako loša. Odgovore nisam dobila, osim da se sve svaljuje na vandale. Polomljene grane, staklo, žice… Vjerujte mi jako je opasno i ne volim svoje dijete voditi tamo. Mislim da bi komunaci trebali više cirkulirati po parkovima. Nije mi problem niti zvati niti upozoravati, kao ni mom suprugu koji vodi facebook stranicu ‘Šibenik može bolje’. Najlakše je djelovati preko interneta, podiže se svijest i vrlo se brzo reagira – naglašava.
Kako priča, ‘skoči’ joj tlak kada dođe u park, vidi polomljene grane i slomljene ljuljačke, a nailazi na blokadu.
– Želim da netko počne djelovati, a imam osjećaj da nikoga od odgovornih nije briga. Ipak, najvažnije od svega je da su parkovi postali i poprilično opasni. Staklo, razrezane zaštitne mreže. Voljela bih da se moje dijete može slobodno igrati i da netko napokon napravi korak naprijed. Ne vrijedi nam ništa ako ostanemo s našim problemima u zatvorenoj grupi na facebooku – kazala je Martina.
Bez obzira na probleme koji iskrsnu, mame u grupi uvijek pronađu zanimaciju, a tema ne manjka.
– Ipak, više je lijepoga nego ružnoga. Družimo se, razmjenjujemo iskustva i podrška smo jedna drugoj, a to je zapravo jedini razlog osnutka ove grupe – zaključila je.
