Ante Vrcić, čuvar na odlagalištu smeća Bikarac, prosvjedovao je danas ispred firme jer, kako tvrdi, više ne može podnijeti torture i mobing od strane nekolicine kolega i poslodavca.
– Žele me se riješiti jer rade mimo zakona. Godinama su dvaput tjedno dovozili životinjski otpad na Bikarac pod okriljem noći i zataškavali to, a ja nisam smio vidjeti. Kako mi je kuća blizu Bikarca, vidio sam ih na svoje oči, a trojica kolega bez ikakvog su me razloga u tri navrata fizički napali. Joso Vitić me 9. studenog 2012. godine davio rukama za vrat, i to sam prijavio policiji. U njegovoj izjavi stoji da me štipao za vrat. Drugi put me Ante Brčić nokautirao šakom desne ruke, a treći put me napao Goran Marčić – priča nam Vrcić.
Bez posla, kaže, ne smije ostati, jer jedva spaja kraj s krajem za šesteročlanu obitelj.
– Moje radno mjesto je radnik na odlagalištu odnosno čuvar. Trebao bih biti istovjetan s ostalih sedam kolega, a jedino meni nije omogućeno raditi na način dva dana prvu smjenu, dva dana drugu, dva treću, pa dva dana biti slobodan. Svi su to mogli uživati osim mene, a sad mi je jasno i zašto. Kad bi doveli životinjski otpad, pokrili bi ga raznom ambalažom i onda poravnali strojem za gaženje smeća. Dolaskom inspekcije sve bi bilo čisto i uredno. Zato me Brčić i udario jer je smeće dovezeno dan prije – prisjeća se Vrcić koji na Bikarcu radi osam godina.
Upozorio je i na navodno nestručno rukovanje strojevima čime je tvrtka, prema njegovim riječima, godišnje oštećivana za oko 200 tisuća kuna. S druge strane, poslovođa odlagališta ima završenu srednju školu za tesara, tvrdi prosvjednik, a za takvu poziciju trebao bi imati završenu srednju školu tehničkog ili sanitarnog smjera.
– Jedino ja sa svojom strukom prometnog tehničara udovoljavam uvjetima pravilnika o sistematizaciji, ali ne tražim to radno mjesto – kaže.
Nakon toga je, objašnjava Vrcić, podnio prijavu Inspektoratu rada protiv poslodavca. U godinama pred njim, na poslodavca je adresirao preko 50 dokumenata na koje se morao očitovati, a nikad nije.
– Oni su potvrdili moje tvrdnje i podnijeli četiri optužna prijedloga protiv poslodavca Roberta Podruga. Proglašen je krivim po članku 228. Zakona o radu jer radnik nije zadovoljavao posebne uvjete po tom članku. Međutim, iako je proglašen krivim, oslobođen je krivnje i nakon toga nastavlja raditi iste prekršaje – govori.
Poslodavac je u izjavama na sudu, nastavlja Vrcić, kazao kako je on bolesna osoba i zatražio psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje.
– To je napravljeno nada mnom i bio sam u gornjoj ili iznad srednje vrijednosti. Njima je bio moto ‘idemo ga proglasiti bolesnim i sve će pasti u vodu’. Tražio sam onda da mi pošalju pismenim putem po upravi Bikarca da sam nesposoban i bolestan, ali ta rješenja ne šalju – govori.
Radnici su čak potpisivali i peticiju protiv njega 2011. godine.
– U njoj su naveli da će biti primorani na fizički obračun protiv mene, tvrdili su da sam im ja unio ‘virus ludila’ u firmu. Tri godine od pravnice tadašnje Gradske čistoće nisam uspio dobiti na uvid tu peticiju u ruke, a u njoj me se tužilo i presudilo mi. Dobio sam je dolaskom Roberta Podruga na čelo Bikarca i ona mi je pokazala što će se samnom događati sve ove godine – veli Vrcić.
U parničkom postupku za mobing i uskraćena materijalna sredstva, Vrcić je izgubio nepravomoćnu presudu po kojoj je morao platiti 11.250 kuna u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.
– Taj spor je vodila sutkinja Silvana Klisović, a njen suprug je sudac Prekršajnog suda Josip Klisović koji je u dva navrata oslobodio poslodavca na prijedlog optužbe Inspektorata rada. Recite vi meni je li to sukob interesa? Kad sam došao kod suca Klisovića pitati na osnovu čega je oslobodio poslodavca, istjerao me vani jer sam rekao da ću tražiti pomoć pučkog pravobranitelja – prepričava Vrcić.
Jedino što traži jest normalan i siguran povratak na radno mjesto, jer mu je, poručuje, kršenja pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta već previše.
– Želim da mi se omogući siguran povratak na moje radno mjesto, po jednako radno pravnom statusu s kolegama. Izgubio sam ogromne količine novca, oni rade nedjeljama i praznicima i po tome imaju dvaput veće dnevnice, a ja ništa od toga nemam. Imam četvero djece, uskače mi Centar za socijalnu skrb, i želim da ovome dođe kraj. Neka mi psolodavac osigura siguran posao da me nitko ne dira i da imam prava ista kao i svi ostali kolege – zaključuje Vrcić.
Na zadnju, nepravomoćnu presudu koju je Općinski sud u Šibeniku donio proteklog tjedna u korist direktora Bikarca, kojeg je Vrcić tužio za mobing na radnom mjestu tražeći naknadu štete u visini od 30 tisuća kuna, Vrcić najavljuje da će se žaliti.
Konačno, Robert Podrug koji je na čelu Bikarca tri i pol godine, tvrdi kako je Ante Vrcić na bolovanju više od tri godine.
– Ja tog čovjeka niti ne poznajem. On je konstantno na bolovanju i ne bih komentirao njegove postupke i ponašanje, to je pitanje za službe koje mu dozvoljavaju da toliko bude na bolovanju. Sve što je izrekao izrečeno je u nepravomoćnoj presudi, a istina je potpuno obrnuta od onoga što on govori. Tako je sud presudio, i sve prijave koje je podnosio protiv nas su odbačene. On se zaposlio u tadašnju Gradsku čistoću 2009. godine i od tada je kontinuirano na bolovanju i šalje prepiske i tužbe, a novinarima se obraća sad kad presuda nije išla u njegovu korist. Ja sam samo jedan od diretkora koje je on tužio, ni prvi ni zadnji. Njemu nitko ne priječi da se vrati raditi što se tiče nas u upravi Bikarca, a njegovi kolege negiraju optužbe o fizičkim napadima – izjavio je Podrug.
