I protekle noći, kao u neka stara vremena prije Drugog svjetskog rata, zvona svih šibenskih crkava označila su u ponoć, a u Šibeniku je taj običaj zvan Proslava. Riječ je o običaju koji se slavi samo u Šibeniku i okolici, dok je u drugim krajevima nepoznat. Zvona nikada nisu prestala s najavom Proslave, ali se sam običaj druženja i povorke gradom izgubio i preselio u domove Šibenčana. Zadnjih godina polako se oživljava tradicija okupljanja pred Katedralom uz pjesmu ‘Kola’.
I sinoć su, nakon nastupa u katedrali sv. Jakova, članovi šibenskog ‘Kola’ izišli među građane na trgu pred šibenskom prvostolnicom i pjesmom dočekali taj trenutak osmine pred Božić koja se u davna vremena slavila cijelu noć uz šetnju gradom, pjesmu i fritule.
Šime Županović u knjizi ‘Starodrevna baština šibenskog kraja’ opširno piše o reliktnom običaju koji se 17. prosinca slavi u Šibeniku pod imenom Proslava.
Slavljenje rađanja mladog sunca u masovnom obliku zadržalo se sve do Drugog svjetskog rata. Danas se taj običaj štuje tek u krugu obitelji.
Kako je Proslava nekada bila konkretnija, mediteranski živopisnija, možemo saznati od Andrije Tambače u knjizi ‘Šibensko iverje’. U kućama bi se sastajali prijatelji, frigale su se fritule, pila rakija, spremala večera, pjevalo do pola noći, a onda su po svim crkvama slavila zvona, zatim se na Poljani okupljalo mnoštvo naroda, mladog i starog. Tu je svirala glazba, igralo se kolo, praskale su maškule i pucalo se iz kubura.
O jednoj Proslavi pred 80 godina pisao je i tadašnji šibenski novinar Manfred Makale.
‘Šibenik, 19. decembra 37. Po tradiciji od preko 500 godina, priređena je i ove godine veličanstvena povorka šibenske ‘proslave’ u kojoj je stupalo preko 10 tisuća građana. Običaj proslave rađanja sunca, a uistinu osmine prije Božića, očuvan je još jedino u Šibeniku, pa smo mi na nju ljubomorni i svake je godine slavimo potenciranim sjajem. U povorci su stupali velikodostojnici u povijesnim nošnjama, predstavnici zanata, društava i korporacija u simboličkim odorama, građani i seljaci svečano obučeni, mnogi u starijim nošnjama iz doba Turaka i Venecije. Vide se i grupe u oklopima, pod teškim štitovima i kacigam, piše Makale.
Zapisao je Makale i crticu i o novinarima, kojima je Proslava bila njihova noć.
‘U prvom redu su šibenski novinari, proviđeni sa svim mogućim telefonima, radio-aparatima, zvučnicima i telegrafskim štangama. Da simboliziraju svoje zvanje, duvaju u velike limene trube, koje su za ovu povorku snabdjevene korektorima, da nebi iz trube izišla koja tenedeciozna vijest, izvještava Manfred Makale.
