Blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljanje, dan kada se Crkva sjeća događaja opisanog u Evanđeljima, kada dolaze trojica maga, trojica kraljeva sa željom da se poklone novorođenom kralju. Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti po Julijanskom kalendaru danas slave Badnji dan pripremajući se za najradosniji kršćanski praznik Rođenje Isusa Krista – Božić.
Službama bdijenja i nalaganjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se Rođenje Spasitelja čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj za kršćanstvo.
Tri kralja došla su izdaleka i tražila Krista. U bogojavljenskoj evanđeoskoj poruci glavna je stvarnost novorođeni kralj Isus Krist, na čijem se vanjskom obličju ne vide nikakvi tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj seoskoj kolibici među siromašnim ljudima. On je kralj koji ne daje svečanih primanja, on je skriven, stavljen u stranu. A ipak je njegovo rođenje navijestila zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone.
Kad su tri kralja pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku).
U svoju su se zemlju vratili drugim putem, kako bi izbjegli zlog Heroda koji je želio doznati gdje se nalazi novorođeni Isus.
Poslije smrti triju kraljeva, njihove su relikvije odnesene u Carigrad nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica. Odande su kasnije prenešene u Milano i napokon u Köln, u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.
U hrvatskoj kršćanskoj tradiciji razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja. Blagoslovljenom vodom blagoslivljaju se kuće i obitelji. Prigodom blagoslova kuća, na nadvratnicima se slovima ‘G’, ‘M’ i ‘B’ označavaju inicijali trojice kraljeva – Gašpara, Melkiora i Baltazara.
Uz Sv. tri kralja ili Vodokršće u hrvatskim krajevima posebnu važnost ima blagoslov vode i soli u crkvama. Naime, nekad su već ranom zorom domaćini ili domaćice pohodili crkve gdje svećenici blogosljivaljaju vodu i sol kojom se kasnije tijekom cijele godine škrope kuće, ukućani, štale i blago.
Ranije je bio običaj da se kuće, ukućani, štale i blago škrope svake subote, dok se to danas obavlja mnogo rjeđe ili po potrebi. Prilikom škropljenja onaj koji škropi kao i svi ukućani bi molili Vjerovanje. U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja postoji od samih početaka, a radio se s namjerom da se očisti i zaštiti od zlih sila, vremenskih nepogoda, bolesti i raznih nesreća. Također se škrope i temelji kuća, kuća prije useljenja, svatovi, lijes ili grob.
