Premijeru predstave Dvoje (Nemreš pobjeći od nedjelje) 24. veljače u 20 sati u Kulturnom centru Vodice izvest će Dramska amaterska družina Pučkog otvorenog učilišta Vodice.
Riječ je o monodrami za dva lika Tene Štivičić koju dramski amateri Vodica postavljaju u režiji Zdravka Todorovića ujedno i autora scene. U predstavi glume Anđela Fržop i Grgo Birin.
ONA je dugo čekala tramvaj te večeri. A padala je kiša… Naišao je ON s kišobranom, otpratio ju je doma i tako spasio… Počeli su živjeti zajedno, u ljubavi, sretno, kao jedno, sve dok se nisu udvojili i pretvorili u paralelne svjetove, u dva toka svijesti koja vode u suprotne priče… Za sve je kriv izlog, u kojemu se stalno ogledala!
ONA, melankolična sanjarica, brzo se razočarala, jer Taj nije Taj! Čangrizava i nervozna, u kaosu, depresivna i paranoična, boji se rata, općeg raspada, zabrinuta je za sutra, jer žive od skromnih honorara, ne vjeruje u Bit će bolje… Život stvarno nije lak. J..o te, al je teško!… A kako je on znao s..t! ( U modi su i mladima stalno na jeziku k-p-j riječi, kako je rekao S.M.K..) Dobacivala je ONA njemu pojas za spašavanje, pozivala na promjenu životnog stila, uzalud.
Jer ON, flegmatičan, nije se lako uzbuđivao, ravnodušno je furao po svom. Ma kakva reforma? ON bi se radije konzervirao! U nastupu je znao biti nagao i prgav. U k…c!Treba biti pozitivan! Ako je loše, dobro je! Nije savršeno, ali je OK! Zašto ona priziva apokalipsu i čemu strah od sutra? Nema sutra, ljubavi! Postoji samo danas! Grubo intiman ili nježno brutalan, znao ju je iznenaditi jagodama sa šlagom usred zime. ONA mu pripravi bakanalije od običnih tikvica, a on se najede ćevapa s kapulom. Osim toga, izabrao je „debilnu varijantu eskapizma“– naduva se s prijateljima! A koka je OK kad ju ona, istina rijetko, troši! Nesebično se branila poznatim mehanizmima: smijehom, trčanjem, erotikom, tragala za hormonima sreće…
I jedne nedjelje kad je bila posebno nedjeljna, cvilidretasta, očajna i nepodnošljiva, otišao je po cigarete i nije se vratio. Prijatelji Glup i Gluplji dali su mu azil. Ona je ostala sama, s teglama višanja, s puzzleom Rio, sa šalom od svile…Ali ubrzo su se, umorni od slobode, oboje morali spašavati. Jer mu je falila, jer ga je trebala! Vratio joj se noću, na kraju još jedne dosadne, debilne nedjelje, od koje nikako „nemreš pobjeć“. Banuo je baš kad se prenula iz ružnog sna. Razmijenili su par banalnih znakova pažnje i zaspali. Novo svitanje, KIŠA i ruže… Romantično za popi…t!
