Antonela Bokan talentirana je 26-godišnjakinja iz Betine koja je odlučila razbiti sve predrasude o ponedjeljku humorističnim blogom ‘Hello_ Monday’. Iako ponedjeljak mnogima nije omiljen, Antonela je odlučila uhvatiti se u koštac s ‘monday bluesom’ i osmislila prvi dalmatinski blog, koji, vjerovali ili ne, slavi upravo ponedjeljak. Blog o ponedjeljku Hello_Monday nastao je u veljači ove godine, no u reinkarniranom izdanju, jer je već 2015. otvorila istoimenu facebook stranicu. Što drugo očekivati od diplomirane knjižničarke i osobe koja od malih nogu ne ispušta papir i olovku iz ruku.
– Nakon srednje škole odlučila sam slijediti glas duše i upisujem fakultet Informacijskih znanosti – knjižničarstva na Sveučilištu u Zadru. Ubrzo nakon diplomiranja, odlazim u Graz na stručnu prasku, gdje istražujem vodene znakove i usput pišem putopis o životu na razmjeni. Po povratku selim u Split, radim u knjižnici splitskog Arheološkog muzeja, gdje se stručno osposobljavam za buduću knjižničarsku karijeru – počinje Antonela.
Piše od šeste godine, kako kaže, otkako je dobila prvog mačka kojem je posvetila prvu zbirku pjesama.
– Kao dijete pisala sam smiješne stihove za koje mi je bilo jedino važno da se rimuju i da su zabavni mojoj obitelji. Ne sjećam se točno kad sam shvatila da je pisanje ono čime se želim baviti, ali dobro pamtim svoje oduševljenje i zadovoljstvo napisanim školskim sastavom kojeg sam s ponosom više puta sama sebi čitala – nastavlja.
Ipak, uskoro se počinje zanimati za ozbiljno pisanje pa za vrijeme studiranja piše svoj prvi roman ‘Mjesto mojih sjećanja’ koji je objavljen te drugi neobjavljeni ‘Mrlja’ kao i nekoliko kratkih priča i pjesama.
– Kao knjižničarka, sjećam se da sam najsretnija bila kad bih upisala ime romana u knjižnični katalog i vidjela da je zadužen, da se doista čita, ne znam s čime bih usporedila taj nevjerojatan osjećaj! Između ostalih knjižnica, dostupan je i u Gradskoj knjižnici ‘Jurja Šižgorića’ pa me možete učiniti sretnom i posuditi ga. Talent za pisanje je nešto što mi je život poklonio na dar, no talent nije dovoljan da postanem izvrsna u onome za što živim, zbog čega ga svakom svojom novom napisanom rečenicom trudim dovesti do nečeg sličnog onome što ljudi nazivaju savršenstvom kojeg smatram izmišljenom riječju – kaže.
Trenutno je okupira blog, a kako je od početka imala odlične kritike, odlučila je bloganju posvetiti više vremena.
– Od bilješki do stranice, od stranice do bloga. Hello_Monday je prvi dalmatinski blog koji slavi ponedjeljak, upravo zbog toga što ga ne slavi gotovo nitko a ja imam tendenciju nemoguće stvari učiniti mogućima. Facebook stranicu Hello_Monday prati oko 400 ljudi, no zanimljivo je kako sudeći prema statistikama, čitanost tekstova premašuje tisuću klikova, što me između ostalog i potaknulo na ideju da stranicu reinkarniram u blog. Pri pisanju tekstova trudim se prenijeti nešto pozitivno i inspirativno ili pak lagano i opuštajuće, kako bih svojim čitateljima, a i sebi, unijela dozu optimizma ili ih inspirirala na konkretne i konstruktivne promjene. Zanimljivo je da na ovaj način često puta inspiriram i samu sebe i osvijestim činjenicu da ako je čovjek sretan nije važno koji je dan – govori.
Naglašava kako joj je inspiracija najbolja prijateljica, koja je, ujedno i veoma ćudljiva.
– Ponekad bi ju mogla dijeliti čitavom književnom kružoku, a ponekad me ostavi da satima smišljam prvu rečenicu koju ću napisati. Srećom, nakon nje nastavak teksta čista je igra. Mnogo čitam i mnogo razgovaram s ljudima. Teme najčešće crpim iz stvarnih životnih situacija u kojima sam se sama našla jer o tome mogu najbolje pisati. Također, imam tu neku crtu koja krasi psihologe pa o svakoj stvari volim dublje promišljati, da nisam upisala knjižničarstvo sigurno bih se odlučila za psihologiju, čije teme proučavam iz hobija. Jednostavno rečeno, zahvaljujući mojoj znatiželji stvaraju se svestrani tekstovi – kaže Antonela.
Svjesna je kako su društvene mreže danas bojno polje i da se velik broj ljudi nastoji što bolje predstaviti publici i uspjeti u svom radu.
– Pratim trendove i smatram da je ono što pišem vrijedno, stoga se i ja poput ostalih borim za osvajanje svog digitalnog teritorija. Citirat ću dio teksta s bloga: ‘Reka je fiktivni ćale Romea i Julie ‘Cili je svit kazališna pozornica.’ Danas ta pozornica ima ekstenzije i umisto živin ljudima nastanjena je slikama, kako pokretnin, tako nepokretnin. Pozornica je smištena na mriži koja je opasna i nestalna, zbog nje gubimo vid i bolu nas vratni kralješci, imamo sindrom selfie lakta, no ona je i izvrsna mogućnost za prosperitet – pojašnjava Antonela koja kaže kako su reakcije njezinih pratitelja izvrsne, te da se planira proširiti s dalmatinskog dijalekta na cijelu Hrvatsku.
Njezin dan je spoj obično-neobične svakodnevnice, a njezine tri najdraže aktivnosti su pisanje, knjižničarstvo i kretanje. Ujedno, trenira i suvremeni ples u splitskoj udruzi ‘Tiramola’, završila je i tečaj za fitness instruktora, a kaže da bi se između knjižnice i tipkovnice, voljela okušati upravo u ulozi trenerice. Iako pri pisanju poezije i proze pronalazi inspiraciju u nekoliko književnih imena, Antonela uzoru u pisanju bloga nema.
– Moj ponediljak me podsjeća da sama sebi trebam biti uzor – a u nastavku naglašava kako je individualnost u pisanju izrazito važna te kako joj podrške od obitelji i prijatelja ne nedostaje.
Pisanje je njezina ljubav, a kad se nešto radi zbog ljubavi sreća i uspjeh su neminovni. O knjižničarskoj karijeri govori optimistično.
– Volim svoju struku, volim pisati, volim čitati, istraživač sam. Sudjelovala sam na brojnim konferencijama knjižničarske branše i iza mene je nekoliko objavljenih stručnih radova. Knjižnice su čarobna mjesta koja čovjeku mogu ponuditi ono za što nikad ne bi pomislio da u knjižnici može pronaći. U tome je sva ljepota knjižničarstva, u događanjima koje knjižnice u svojim prostorima provode i u pisanim, a danas i digitalnim čudima koja se u njoj kriju. Naravno ništa od toga ne bi bilo moguće da ne postoje svi ti divni ljudi koji nas u potrazi za vlastitim čudima posjećuju i kod nas borave – govori.
Trenutno radi na izdavanju putopisa ‘ Danke für Alles’, priručniku za sve koji odlaze na razmjenu u drugu zemlju, a pojašnjava kako pisati može baš svatko, makar za poboljšanje vlastitog zdravlja.
– Terapija pisanjem ima i ime i zove se ‘ekspresivno pisanje’ koju od srca preporučam svim dobnim skupinama. Svima onima, koji su poput nje izabrani da život posvete pisanju poručuje: – Pišite mnogo, bezgranično, iz duše, jer drugačije ni ne znate. Na napisanom radite, čitajte, brišite, premještajte, promišljajte. Potrošite zadnju inspirativnu supstancu svog bića. Kad na kraju budete čitali svoje riječi, a u vama se nešto pomakne, to je kraj. Igra je mukotrpna, ali, vjerujte vrijedna svake potrošene minute. Uostalom upotrijebit ću svoj citat: ‘Ako si pisac, znat ćeš. Jedino za što nećeš znati je da dok dišeš ne postoji točka koja označava kraj tvojih rečenica’ – kaže Antonela.
A kako zavoljeti ponedjeljak? Bacite oko na blog https://hellomonday914228183.wordpress.com/ jer sudeći po inspiraciji za tekstove Antonela ‘nema pojma o kakvom Monday bluesu mi pričamo’.
Osim na linku bloga, Hello_Monday možete pratiti na njegovoj, kako kaže Antonela breaking news facebook stranici https://web.facebook.com/Hello_monday-715799481887431/ kao i na Instagram profilu https://www.instagram.com/antonella_bokan/
