Međunarodni dan žena obilježava se danas diljem svijeta u spomen na ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola, a tim povodom razgovarali smo s tri Šibenčanke različite struke koje su s nama podijelile svoje viđenje položaja žena u Hrvatskoj.
Nina Živković socijalna je radnica zaposlena u Centru za socijalnu skrb Šibensko-kninske županije i predsjednica udruge Ardura koja se bavi poboljšanjem kvalitete života djece, mladih i obitelji kroz razvoj osobnih potencijala korisnika, te stvaranje pozitivnijeg društva. Ona smatra kako je položaj žena u Hrvatskoj dobar do trenutka kada postaju majke.
– Nisam dojma da su žene manje plaćene, da imaju manje mogućnosti za zaposlenje, ali u trenutku kada postaju majke, njihove se opcije sužavaju, zbog mišljenja poslodavaca, zbog objektivnih okolnosti unutar obitelji i njihovih izbora. Užasava me da u današnje vrijeme još uvijek na razgovorima za posao poslodavci žene pitaju za bračno stanje, namjeravaju li imati djece i slična pitanja – govori Živković.
Prije ulaska na tržište rada, stav je Nine Živković, žene moraju ‘posložiti’ stvari u vlastitom domu, podijeliti poslove, uključiti očeve više u brigu o djeci, ali i dopustiti sebi manjak kontrole i više ‘poslova’ prepustiti muškarcima.
– Moj je dojam da se u Hrvatskoj danas teže snalaze muškarci nego žene. Valjda zato što sam okružena takvim caricama, da nažalost muškarci pored njih nemaju šanse da se istaknu – kaže.
Ipak, iako su po njoj žene napravile velik posao u ostvarivanju svojih prava, istovremeno su počinile grešku jer žele biti kao muškarci.
– Umjesto da veličamo svoju ženstvenost, da njegujemo ženske osobine, ženski princip, mi postajemo loša kopija muškarca. Žene nisu i nikad neće biti muškarci, ali ne trebaju to niti željeti. Toliko toga prekrasnog imamo slaviti oko svoje ženskosti, da je tužno što želimo biti muškarci – poručuje Nina Živković.
Psihologinja Gina Lugović veli kako je država zakonski uredila prava žena i tu nema mjesta govoru o diskriminaciji. Međutim, problem se javlja u nepridržavanju tih pravila i njihovom nepoznavanju.
– U praksi je to prvenstveno pitanje samopoštovanja. Žene odgojene u tradicionalnim obiteljima podcjenjuju same sebe. Primjerice, normalno je da se muškom djetetu s navršenih 18 godina kupi automobil, a kćeri ne jer će se ona udati kad-tad. Razlike se stvaraju jer žensko dijete apriorno prihvaća da je u lošijoj poziciji, a i okolina je uvjerava da je to normalno i ispravno. Isti problem javlja se, primjerice, i kod raspodjele imovine, kada se učestalo ženska djeca odriču onoga što im po zakonu pripada u korist muške braće – objašnjava Lugović.
Razina samopoštovanja baca se pod tepih, napominje Lugović, kako bi se zadržali dobri odnosi s okolinom.
– Ako žena zna što hoće i teži nečemu, ako se ponaša onako kako zakon nalaže, ona ispada agresivna, dok se preslikavanjem istog slučaja na muškarca, takvo postupanje smatra normalnim – tvrdi.
Činjenicu kako poslodavci i danas potencijalne zaposlenice pitanju intimna pitanja, Lugović smatra diskriminatornom, no dodaje da se mora sagledati i širi aspekt situacije.
– Privatna pitanja ne treba postavljati na taj način, ali u pojedinim slučajevima takve situacije treba sagledati iz više aspekata, posebice kada je riječ o struci koja je deficitarna. Tko bi u tom slučaju mijenjao zaposlenu osobu ako na tržištu nema dovoljno stručnjaka iz tog područja? Stoga je riječ o vrlo kompleksnom pitanju – tvrdi Lugović.
Zaposlenica Zelenog grada Branka Lazinica, dobitnica je ovogodišnje Zlatne boule, nagrade Turističke zajednice Šibensko-kninske županije za značajan doprinos održavanju čistoće i urednosti u destinaciji.
– U našoj firmi svi smo jednaki. Muški kolege koji su u službi čišćenja ulica, čiste jednako kao i mi žene i tu nema razlike nikakve. Što se tiče kamionske službe, tamo rade samo muškarci jer se pretpostavlja da je to posao za snažnije, ali do prije nekoliko godina i mi smo bile dio kamionske službe i idalje smo bile ravnopravne s muškarcima, tako da slobodno mogu reći da kod nas nikad nije bilo diskriminacije takve vrste – govori Branka.
Već 11 godina radi posao čistačice, i premda joj je 50 godina, ne odustaje od želje za konstantnim ulaganjem u sebe.
– Dobra organizacija je pola obavljenog posla. Ako imate zacrtani cilj i motiv, ništa vas u tome ne može spriječiti. Ja sam i majka i zaposlenica i kućanica, uskoro i baka, i uz sve to stignem raditi na sebi. Sve se može kad se hoće – pozitivna je Lazinica.
Inače, potpuna politička, ekonomska, društvena i rodna jednakost kao krajnji cilj zbog kojeg se Dan žena i počeo obilježavati, još nije postignut. Razlika u prihodima između žena i muškaraca još uvijek postoji na globalnoj razini. Prema procjeni Svjetskog ekonomskog foruma, razlika bi trebala nestati za 170 godina.
Prije dvije godine članice UN-a usvojile su agendu ’50-50 do 2030.’. Cilj agende je da do 2030. godine sve djevojčice i dječaci imaju besplatno i jednako osnovno obrazovanje, ali i zaustavljanje svih oblika diskriminacije nad ženama, eliminaciju svih oblika nasilja nad ženama u javnoj i privatnoj sferi te uklanjanje svih štetnih praksi poput prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja.
(Naslovna fotografija: Arhiva)
