Dok zima nikako da se oprosti od nas i još nam šalje potsjetnike, od sljedećeg vikenda ulazimo u razdoblje ljetnog računanja vremena. U nedjelju 25. ožujka u dva sata satovi se pomiču za jedan sat unaprijed, tako da se dva sata računaju kao tri.
Ljetno računanje vremena uvedeno je kako bi dani tijekom ljeta, iako to obuhvaća i dio proljeća te jeseni, duže trajali. Do pomicanja sata i uvođenja ljetnog računanja vremena došlo je zbog potrebe da se smanji trošak električne energije. Kako dan traje duljee, imamo više prirodne svjetlosti i trošimo manje energije.
O tome jesmo li time uopće postigli očekivane uštede i ima li smisla nastaviti s praksom pomicanja sata dva puta godišnje raspravlja se i na najvišoj razini u tijelima Europske unije. Naime, sve je više prijedloga i argumenata da se s tom praksom prekine. U Europskom parlamentu, uslijed sve više dokaza o negativnom utjecaju pomicanja sata dva puta godišnje, postoji snažna podrška promjeni direktive Europske komisije i ukidanju te prakse.
Ne zaboravite, ove nedjelje u noći gubimo jedan sat, ali će nam zato svijetli dijelovi dana od tada biti dulji.
Inače, ljetno računanje vremena prvi je put 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku ‘Waste of Daylight’ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austro-ugarskoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Na Hrvatskom tlu se ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme Austro-ugarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. godine. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
