Veliki tjedan počeo je Cvjetnicom ili Nedjeljom muke Gospodnje. Katolici se na Veliki četvrtak spominju Isusove posljednje večere, a svećenici kao sljedbenici Krista peru noge dvanaestorici, kao što je prema vjerovanju Isus oprao noge apostolima. Također, svećenici posvećuju ulje za krizmu, bolesničko pomazanje i ulje za katekumene. Večernjom misom počinje Vazmeno trodnevlje, slavi se i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda.
Na Veliki petak nema mise, budući da je prema vjerovanju misa nekrvna žrtva Isusa, a upravo je tog dana Isus žrtvovan i umro na križu. S oltara su skinuti križ, svijećnjaci, cvijeće i oltarnik, što simbolizira ogoljenost Isusa. Čita se sveto pismo, navješta muka, vjernici ljube križ i odlaze na križni put. Post i nemrs obavezni su toga dana za sve vjernike, odnosno osobe od 18 do 60 godina.
Velika subota dan je tišine do večernjeg vazmenog bdijenja koje je bogato obredima. U molitvi i postu vjernici razmišljaju o Isusovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, pa je običaj da se vjernici i svećenik zadržavaju kod Kristova groba u crkvi. Svećenik blagoslivlja vodu i oganj kojim pali uskrsnu svijeću, a koja pak predstavlja Isusa Krista.
Na Uskrs katolički vjernici slave Isusovo uskrsnuće i pobjedu nad grijehom i smrću. Dani u Velikom tjednu vrijeme su kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.
