CB Victoria osvojila je prvo izdanje Šibenske rekreativne košarkaške lige i okrunila se titulom prvaka Šibenika u košarci. Za doslovno pola koša bili su bolji od ekipe Vintage bara i u triler završnici zasluženo uzeli prijelazni pehar. Zašto pišemo prijelazni pehar? Jer sljedeće jeseni opet kreće lov na trofej, i to nakon tridesetak godina koliko nije bilo nikakve rekreativne košarkaške lige u gradu.
Victoria je bila bolja rezultatom 90:89, a najistaknutiji pojedinac bio je Mateo Grgurica koji je svojim sjajnim fizikalijama, košarkaškom hrabrošću i naposljetku lucidnošću poveo tim imena Victoria do pobjede. Kako simptomatično…
Krenula je Victoria bolje u utakmicu. Na čuđenje petstotinjak gledatelja u publici (valjda se skupila cijela košarkaška publika u Šibeniku) poveli su Vintage u kojima je bila vidljiva nervoza. Vjerojatno radi velike uloge favorita koju su nosili. Možda su nosili preteško breme, no čudno je to s obzirom da su u svojim redovima imali nekolicinu prekaljenih igrača koji su se profesionalno bavili košarkom, pritom mislimo na Petra Maleša i Ivana Duvančića, uz Domagoja Stojanovića, svakako okosnice momčadi.
Victoria je na krilima Grgurice stalno bila u vodstvu. Fantastičnu rolu igrao je i Hrvoje Gović, koji je bio dominantniji od svog oponenta u reketu, Ivana Cukrova. Baš u reketu se odvijala zanimljiva igra. Gović je viši i fizički dominantniji centar i probijao je leđima, dok je Cukrov, s druge strane, brži i lakši pa je probijao licem prema košu i nerijetko zabijao s poludistance.
Maleš i Duvančić su kroz prvo poluvrijeme bili pomalo indisponirani i nije ih išao ni šut ni ulaz, dok su Matulja, Grgurica i Gović vodili svoju ekipu do rezultata 44:38 na kraju prvog poluvremena.
Triler, drama – sport
Ipak, očekivala se eksplozija Duvančića i Maleša u drugom dijelu. Tako je i bilo. Vintage se počeo vraćati i u zadnjoj četvrtini imao osjetniju razliku na svojoj strani. Cukrov je igrao fantastičnu partiju, a Duvančić je povezao nekoliko šuteva i ulaza. Ali tada na scenu opet stupaju Grgurica, vođen gromoglasnom podrškom s tribina od strane svojih Crničana, i probuđeni Matulja. Kolika je bila želja Victorie, svjedoči i izlazak u stavu 210 centimetara visokog Govića koji je ispratio Duvančića na osam metara poslije pick ‘n’ rolla. Reakcija koja se nekad ne dogodi i u profesionalnim utakmicama.
Naposljetku, Matulja dvije minute prije kraja dobiva peti faul, kao i Duvančić s druge strane, a Grgurica realizira jedno slobodno za vodstvo od jedan razlike. Promašuje drugo i lopta se dokotrljala do Kreše Baljkasa koji s trice nije pogodio za pobjedu Vintagea. Mogao je postati junak, ali tragičar nikako nije…
Erupcija slavlja nastala je u dvorani, ali i ‘standing ovation’ za utakmicu koja je, ruku na srce, po svom htijenju i volji u mnogočemu bolja i od onih prvoligaških…
Nakon stišavanja emocija, dogradonačelnik Paško Rakić, koji je sa svojom obitelji, ali i nekoliko prijateljskih obitelji, odgledao utakmicu, dao je pehar pobjednicima. Bio je oduševljen utakmicom, kao i atmosferom na Baldekinu, a ne smije se zaboraviti da je šibenska gradska uprava, zahvaljujući njemu, prepoznala projekt košarkaških zanesenjaka. Izišli su u susret s dvoranama, infrastrukturno, a naposljetku i novčano.
Šibenski Leicester
Victoriji je, dakle, trebalo 23 utakmice da bi se okrunili titulom prvaka grada Šibenika. U regularnom dijelu bili su četvrti, a u četvrtfinalu su gubili u prvoj utakmici od juniora Šibenke. No, nadoknadili su zaostatak i prošli. U polufinalu je bila slična u situacija s ekipom VUŠ Public bara, ali i tu su pokazali karakter. U finalu su vodili, pa gubili i onda pobijedili. Prije svega, to pokazuje volju, htijenje, žrtvu, zalaganje – sve ono što sport čini velikim.
Ne smije se zaboraviti na svih dvjestotinjak igrača koji su prodefilirali kroz ligu. Oni su dali svoj obol tom uspješnom projektu. Ne smije se zaboraviti ni ideja potpredsjednika udruge, odvjetnika Tomislava Boljata koji je zaželio da se skupi par ekipa i igra među sobom po gradskim dvoranama. Na kraju se prijavilo čak 10 ekipa. Došli su i poluprofesionalci iz Drniša, kao i juniori Šibenke. Igrali su i novinari iz ŠIBaj TV-a, a njihovi kolege iz Šibenskog portala neumorno pratili ligu. Igrali su mnogi talentirani košarkaši pa tako i juniorski prvaci Hrvatske 2006. godine, koji su godinama činili okosnicu profesionalne ekipe Šibenke. Košarci su se vratili i spomenuti Duvančić, Maleš, pa Zoran Huljev, Marko Sandrić, Ante Nerber,…
Nećemo i ne smijemo zaboraviti predsjednika udruge Tomislava ‘Zeku’ Baljkasa. Također, ni spiritusa movensa, odnosno neumornog Marija Dražića, a ni posebnog savjetnika, zvanog consigliere, Mira Vlaića. Tu je bio i potpisnik ovih redova, kao i Aljoša Bauk, koji je uskočio kada je liga bila u krizi. Parola je bila: ‘Pa šta su Split i Zadar bolji od nas i imaju svoje košarkaške lige, a mi nemamo. Neće ići’.
Djelitelji pravde
Suci su posebna kategorija. Da nije bilo njih, teško da bi liga uspjela. Finale su sudili naši Šibenčani Luka Kardum, sudac s internacionalnim iskustvom koji se penje u sudačkoj hijerarhiji, a u ranim je tridesetima. Nezaobilazan je, naravno, bio Ante Braica zvani Brico, kojega komotno možemo zvati šefom sudačkog odsjeka ŠRKL-a. Trebao je upasti tu i tamo, a na kraju je sudio dobar dio lige. Ivan Turk, mladi Zagrepčanin, s adresom u Šibeniku, također je bio na raspolaganju i dijelio sportsku pravdu jučer, ali i na velikom broju zanimljivih mečeva tijekom proteklih šest mjeseci. Pomogli su, nadalje, i šef košarkaških sudaca u Šibeniku Mario Goleš, njegovi mladi puleni Ante Bralić, Frane Lovrić i Nikola Radovčić. Bitna je bila uloga spomenutih Dražića i Vlaića, kasnije i Krešimira Ivića, koji su pomagali u sportskoj podjeli pravde na terenu.
Nakon Baldekina svi su se preselili u caffe bar Victoria gdje je bila spremna zabava uz hranu i gdje su podijeljene posebne nagrade. Vice Banić iz Kruške imao je najbolji postotak za jedan poen, dok je Kristijan Štrkalj iz Print Centra bio najefikasniji za dva poena. Najbolji tricaš bio je Zoran Pranjić iz DOŠK-a. Najbolji skakač sezone bio je Marko Sandrić iz VUŠ Public bara, a najbolji asistent Domagoj Stojanović iz Vintage bara. Najviše blokada zadao je Hrvoje Gović iz Victorie, a najbolji strijelac lige, usto i kradljivac lopti, bio je Marko Brajković iz DOŠK-a. MVP-em lige, to jest najkorisnijim igračem lige, proglašen je Marko Matulja.
Sve u svemu, bila je ovo jedna iznimna priča koja je na terene i tribine dvorana na Vidicima i u Ražinama dovodila košarkaške, ali i sve sportske zanesenjake. A suma svega je da se u Šibenik opet vratila radost loptanja pod obručima.
[flickr_set id=”72157695551770654″]
