‘Nadaleko poznati hrvatski i vaterpolski drvored ostao je bez moćnog i plodnog stabla. Nema više Vrbe, nema više snažnog gorostasa golubinje duše’. Tim riječima započela je danas u šibenskom kazalištu komemoracija za preminulog Renata Vrbičića, proslavljenog šibenskog sidruna, vaterpolistu svjetskog glasa i trenera Vaterpolo kluba Solaris.
– Iznenada je stalo šibensko sidrunsko srce jednog od najboljih sportaša Šibenika svih vremena. Prije pedesetak godina Šibenik nije imao takvu tradiciju vaterpola, a u prijateljskim ćakulama s Milom Nakićem i Antom Baicom budni smo sanjali generacije šibenskih vaterpolista i dočekali smo ih – kazao je Ivo Mikuličin dodajući kako je bilo jasno da će ‘snažni i okretni Renato daleko dogurati’.
Podsjetio je i na njegov sportski put. Vrba je, kako su ga suigrači zvali, bio igrač svjetske klase, centar koji je u svoje vrijeme definitivno bio najbolji na svijetu, osvajač olimpijske medalje i lige prvaka s velikom internacionalnom karijerom.
– Bio je odani vojnik Crnice. Kao igrač i trener odlazio je u Zagreb i Italiju, ali se uvijek vraćao svom Šibeniku. Njegov san o velikom Solarisu prekinut je na šokantan način. Tužna je Vrbina Crnica, teško se s ovim miri hrvatski vaterpolo svijet. Na nama ostaje da ispunimo tvoj san o povratku Solarisa u sportske visine – kazao je Mikuličin.
Nakon oproštajnog govora šibenskog gradonačelnika Željka Burića, klapa Sebenicum otpjevala je ‘Život leti kapetane’, a kazalištem su se prolomili jecaji.
– Dragi naš treneru, u svoje ime i ime svih suigrača zahvaljujem na svim godinama koje smo proveli s vama. Svakim dolaskom na bazen vi ste me dočekivali riječima ‘di si hobotnice na salatu’. Čak i nakon razočaravajućih poraza vi ste bili taj koji nas je snažio i dočekao s optimizmom. Bili ste nam prijatelj i učitelj, a tek onda trener. Zauvijek ćete ostati u našim srcima – riječi su s kojima se kapetan VK Solaris Ivan Jukić oprostio od trenera Vrbe.
Suze i tugu za gubitkom sportskog kolege i prijatelja nije mogao skriti ni Ivica Tucak, izbornik Hrvatske vaterpolo reprezentacije i bivši suigrač Renata Vrbičića.
– Krečući jutros iz Zagreba za Šibenik, ne znam jesam li ikad više mrzio taj put da ne dođem tu. Na momente mi se čini kao da smo tako puno prošli, a na momente da nismo ništa. Pisali smo ’93. možda tri najljepše godine šibenskog vaterpola, igrali i uživali. Kad sam otišao s klupe Solarisa, ti si sjeo na nju. Lete mi misli na današnji Solaris koji si živio želeći ga vratiti tamo gdje mu je mjesto. Ali moramo prihvatiti da te više nema – oprostio se Tucak.
Perica Bukić, izvršni direktor Vaterpolo saveza Hrvatske, podsjetio je kako je Renato Vrbičić bio čovjek koji je okupljao sve one koji vole vaterpolo.
– Danas si nas opet okupio po zadnji put, ali koliko god razum govori drugačije, duša se ne miri s činjenicom da je ovo tvoj zadnji poziv na okupljanje. Svi mi koji smo poznavali Vrbu znamo da je cijeli život posvetio sportu u vodi. Vaterpolo je zaista bio njegov život. Dobri duh svake momčadi koji je davao sve od sebe, jer Vrba nikad nije bio samo igrač. On nije samo odrađivao igru, on je dao svom klubu i momčadi cijelog sebe. Životne su bitke brojne i mjere se kako u sportu tako i u životu. Nažalost, ona zadnja mora se izgubiti – rekao je Bukić.
