Šibenčanka Katarina Ukić prije trideset godina živjela je život koje bi brojne djevojke vrlo rado željele iskusiti. Sa savršenim proporcijama i samo 24 godine odlučila je spakirati svoj život u kofere i uputiti se u Milano, gdje je 1987. godine dobila ponudu koju nije mogla odbiti.
– Šibenik mi je postao malen i odlučila sam svoju sreću potražiti u Italiji. Zaposlila sam se u trgovini nakita, a jedan dan mi je prišla Talijanka koja je radila kao model i pitala me bi li se voljela okušati u modnom svijetu. Moram reći da sam bez razmišljanja prihvatila – počinje priču Katarina.
Tada je počela njezina karijera modela u agenciji Flash, koja je potrajala nekoliko godina.
– Prvi ugovor imala sam sa Lucianom Sopranijem. Dan bi mi počinjao vrlo rano, život je bio jako discipliniran. Nakon isprobavanja odjeće koju bismo nosile na revijama, uslijedio bi ručak. Mi smo bile u centru pažnje, modeli su tada bili tretirani poput plemstva. Ipak, najviše od svega voljela sam revije i partyje koje bi dizajneri organizirali nakon uspješno odrađenog posla. Uz honorar, svaka od nas dobila bi komad odjeće koje bi nosila. Honorar tada nije bio mnogo visok, no sve se uskoro povećalo – kaže i pokazuje fotografije i članke koji oduševljavaju na prvu.
Društvena Katarina uživala je upoznavajući druge modele, dizajnere, marketinške stručnjake, stiliste i fotografe. Druženja su, kaže, bila jako posebna, a brojne klijente je upoznala upravo na zabavama nakon revije.
– Upoznala sam Jean Paul Gaultiera i Versacea, te nosila njihove revije. Iznenadili biste se koliko su bili jednostavni ljudi. Naglašavam kako smo mi bile u potpunosti zaštićene, nikad nije bilo nemoralnih ponuda, a mislim da je to i ovisilo o stavu s kojim nastupaš. Najdraži od sviju bio mi je Egon von Fürstenberg, za njega sam čak i dizajnirala parea i tunike za plažu. Snimala sam editorijal za grčki Marie Claire, reklame za kuću nakita Pommelato, za Chopard – govori Katarina i pojašnjava kako joj je žao što se prerano povukla iz svijeta modelinga i otišla u smijeru dizajna.
Kroz četiri godine modelinga proputovala je cijeli svijet – Brazil, Bali, Barcelona, Pariz, Monte Carlo i brojni drugi gradovi urezani su u njezina lijepa sjećanja. Za ljubav tada nije bilo vremena, a Katarina je ulagala u prijateljske odnose i s brojnima je i dan danas ostala u kontaktu.
– Zanimljivo je da sam u tom razdoblju živjela sama u stanu u Milanu, i sve sam to mogla sama plaćati. Kad bi me agencija poslala negdje, primjerice u Grčku u kojoj sam bila četiri mjeseca, oni bi mi platili baš sve – od stana i hrane, a imala bi castinge i dobivala honorare. Četiri godine brzo su prošle, a ja sam postala booker za svoju agenciju i pomalo dizajnirala. Moj život je bio u Milanu do 2009. godine, kad sam se odlučila vratiti u Šibenik. To je bila želja moga sina, a kako sam s njim jako povezana, nije bilo druge već vratiti se natrag – govori.
Nakon Milana, teško se bilo prilagoditi na Šibenik.
– Nedostajala mi je moda, prijatelji, dizajneri i cijeli taj svijet. Šibenik je uspavan grad, nema mladih dizajnera, nema toliko modelinga, a ima tako lijepih djevojaka. Voljela bih otvoriti svoju modnu agenciju, postati skaut i slati mlade djevojke diljem svijeta. Vjerujem da bi se mnoge mogle okušati u tom poslu. Ovako sam sama, imam svoja dva ljubimca i čekam da se sin vrati s broda. Znam se zaletjeti do Milana i tamo uživam, susrećem se s prijateljima. Hvala Bogu na Facebooku, jer jedino tako održavam kontak su ljudima koji su bili sastavni dio mog života. Puna mi je kapa samoće – zaključuje danas 55-godišnja Katarina.
