Francuzi su uvjereni u pobjedu, ali su nakon početne sigurnosti, ipak malo oprezniji, dok ja svim svojim srcem želim da moja Hrvatska postane prvak svijeta. Ispričala nam je to Šibenčanka Vesna Radl koja već 29 godina živi u Francuskoj, točnije u Poitiersu, i koja će sutra sa svojih dvadesetak kolega i prijatelja zajednički gledati povijesno finale Vatrenih i Tricolora.
– Velika su uspoređivanja s 1998. godinom. Ta godina bila je za Francuze slavna jer su bili domaćini i šampioni. Bila je to ekipa koju su zvali, u slobodnom prijevodu, ‘bijeli-crni-arapi’, ali za Arape imaju politički korektniji izraz. Poslije atentata i terorizma, osjeća se nacionalni entuzijazam, premda Francuzi u početku nisu baš vjerovali u Deschampsovu ekipu. Sada su povezani, a ne govori se više ni o bijelcima ni o crncima ni Arapima, svi su jedno – objašnjava nam Vesna, inače direktorica dijela velike kompanije za čišćenje. I njezin je put onaj ‘underdoga’, od imigrantice koja nije znala riječ francuskog do direktorice velike firme.
Ipak, mediji i javnost smatraju kako će predsjednik Macron uspjeh Francuske iskoristiti za nove mjere u vezi mirovina. No, Francuzi, kaže Vesna, govore puno više o nogometu, nego o politici u ovom trenutku.
– Da je meni samo snimati Francuze što govore… U početku su bili pomalo šovinisti. I smatrali su da će lako osvojiti prvenstvo. Ali sada govore kako je Hrvatska mala zemlja, ali su veliki borci, sve će dati od sebe… Kažu da imamo skoro jednu utakmicu više nego Francuzi, ali sportašima na takvoj razini to ne bi trebao biti problem. Predstavljaju nas kao jakog protivnika jer to je njima u interesu i sada više nisu toliko sigurni da će tako lako dobiti utakmicu. Evo, jutros je bila emisija na radiju u kojoj je novinar govorio o Hrvatskoj, Dubrovniku, Zadru, Zagrebu, Plitvicama. Reko je da je Hrvatska toliko lijepa da bi bilo žalosno da Francuzi pobijede – ponosno će Vesna.
Dakle, Francuzima je Hrvatska sve ravnopravniji protivnik, pa čak je i proslavljeni Bernard Tapie isticao kako će Hrvatska pobijediti Englesku, u što nitko baš i nije vjerovao. No, to je nogomet. On širi horizonte jer Francuzi sada pričaju samo o Hrvatskoj, a mnogi od njih, baš kao i Englezi, nisu znali gdje je naša zemlja na mapi.
– Francuzi vrlo malo znaju o našoj povijesti, ali ja sam okružena ljudima koji su bili u Šibeniku i Hrvatskoj, i oni znaju, pa mi je možda teško i govoriti. Moji prijatelji su politički korektni i govore mi ‘neka pobijedi onaj koji je bolji’ – veli Vesna te dodaje da se o Hrvatskoj svakog dana mijenja mišljenje. Od zemlje poharane ratom, postali smo prekrasna zemlja lijepe arhitekture i još ljepše morske obale.
Sutrašnje finale Vesna će, dakle, gledati u društvu prijatelja na velikom platnu, a danas je proba instalacije jer se ništa ne smije prepustiti slučaju. Šibenčanka će jedina biti u kockastom dresu ‘nasuprot’ dvadesetak svojih prijatelja u dresovima ‘Galskih pijetlova’.
– Toliko je nevjerojatno da je Hrvatska došla u finale. Pitanje je hoćemo li revanširati 1998. godinu. Ne mogu ni zamisliti da smo došli do toga da se borimo za prvo mjesto na svijetu. Velik je to uspjeh za malu zemljicu od četiri milijuna ljudi – poručuje ponosna Vesna iz srca Francuske danas, 14. srpnja, na Dan pada Bastille. Neka 15. srpnja bude najveći hrvatski sportski dan. Dan pada Francuske…
