Oni su tipična dalmatinska obitelj, temperamentna, dinamična i glasna, a zahvaljujući redateljici Slavici Šnur postali su glavni ‘likovi’ dokumentarnog filma ‘Uvik isto’ koji je večeras pretpremijerno prikazan na Tvrđavi Barone. Oni su obitelj Šarić koju čine otac Predraga, majka Veselinka, kći Dana i Dario, ali bez obzira na uspjeh sina koji igra u NBA-u, kod njih je sve ostalo – uvik isto.
Šarići i redateljica Slavica Šnur upoznali su se 2017. godine, kada je i pala ideja o snimanju filma o ovoj poznatoj šibenskoj sportskoj obitelji.
– Upoznala sam ga na Jadriji dok je istovarivao teret s kamiona i mislim se to je dečko kojeg sam to jutro vidjela na naslovnici. ‘Ako zna igrati u NBA ligi, zna i istovariti kamion’, kazao je Predrag. To je jedna obitelj kod koje je uistinu ostalo sve isto i u ovom filmu ništa nije izrežirano, ne postoje tehničke intervencije i iskreno, ni ne znam mogu li se ovakvi likovi i izrežirati. Dario je ostao skroman momak, kad god se netko želi fotografirati s njim, on se sagne jer ne želi biti viši, hoće biti isti. Život ovih ljudi prožet je neimaštinom, teškim radom, ponosom i poznatim dalmatinskim dišpetom. S kakvim su se žarom borili na parketu, tako se bore i na ‘životnom terenu’. Rezultat toga je stabilna financijska situacija i bezbroj sportskih priznanja. Ipak, kako Dario luči uspjehe na parketu NBA lige, oni i dalje žive isto, skromno, pošteno, vrijedno, bučno, veselo i samozatajno – kazala je redateljica filma.
– Na filmu smo pokazali što smo i da smo u biti jedna tipična dalmatinska obitelj. Kod nas je za stolom uvijek glasno, nema tu pripreme posebnih jela za mene i povlaštenog tretmana, pojedem hrenovke i kukumare ako triba i dobro je – kazao je Dario.
Dokumentarni film koji je uvršten u program ovogodišnjeg Vukovar Film Festivala, koji će se krajem rujna održati u gradu na Dunavu, priča je o obitelji Šarić, o njihovom životu, odnosima i počecima karijere našeg NBA-ovca.
Kao dijete Dario je bio hiperaktivan, nikad nije imao mira i majka ga je upisala na košarku, jedini sport za koji je znala budući da se i ona profesionalno bavila košarkom.
– Upisala sam ga kako bih imala sat vremena da u miru popijem kavu, a sada je profesionalni košarkaš- kazala je kroz smijeh.
Unatoč Darijevom uspjehu, sve je ostalo isto, a otac i danas vozi automobil star deset godina jer, kako je kazao, ne pati od Mercedesa i tko zna kakvih bijesnih automobila.
– Kad je Dario krenuo na košarku Vesa je bila ta koja ga je vozila na treninge i gledala sve njegove utakmice. Ja sam prvi put na utakmicu došao kad je imao 12 ili 13 godina i odmah sam vidio da je to jedan izvanserijski igrač. Danas gledam utakmice, živciram se, vičem i želim da bude još bolji, da bude najbolji. Mi kao obitelj živimo košarku, svatko od nas je u jednom periodu života profesionalno igrao,a danas, kad Dario dođe doma, odigramo dva na dva na Jadriji. Tko je bolji? Pa ja i Dana koja ima najbolju šutersku ruku u obitelji- smije se otac Predrag koji ima prijevozničku firmu i dan danas marljivo radi.
Otac se godinama profesionalno bavio košarkom i za obiteljskim stolom svađe između sina i oca su neizbježne.
– Svađamo se o tome kakva je košarka bila prije i kakva je sada, ma naš je stol pravi dalmatinski stol uz puno galame, ali ne bih ga mijenjao nizašta. Putovao sam dosta, zahvaljujući košarci sam prošao svijet, ali najljepše je doći doma. Ovdje je sve isto, tu nisam NBA igrač, tu sam samo Dario koji će se prepirati s ocem o košarci i pomoći oko posla. Nema posebnih tretmana, a nema ni poštede od rada– kazao je Dario.
