Nakon više od pola stoljeća slastičarski kiosk obitelji Husmani, simbol Poljane i neizostavna ‘štacija’ za uzeti kuglu sladoleda s čokoladnim preljevom, otišao je u povijest. Barem što se Poljane tiče. Kiosk će preseliti na drugu lokaciju, ali razloga za tugu nema jer Šibenik će dobiti lijep trg, smatra Tesmi Husmani koji je u poslu naslijedio oca.
– Otac je kiosk otvorio početkom šezdesetih, a ja sam ovdje praktički odrastao i Šibenik oduvijek smatrao svojim gradom. Ova lokacija će mi nedostajati, ali ne odlazim ja nigdje iz Šibenika jer kiosk će samo preseliti na drugo mjesto. Vjerojatno na obalu, u dogovoru s gradskom upravom kojoj sam zahvalan na svemu, no to ću znati za nekoliko dana. Ovu zimu nećemo raditi jer nema smisla, maruni više ne prolaze kao nekad, ljudi ne điravaju gradom i radije idu u Zagreb. Eto, možda se i to promijeni kad se Poljana sredi, a dotad ovu zimu pauziram i vraćam se na proljeće. Na nekoj novoj lokaciji – priča nam Tesmi uvjeren da će Poljana za dvije godine biti lijep trg na koji će se on, ako bude mogućnosti, rado vratiti.
Svjedok je vremena, ispratio je generacije Šibenčana i svjedočio velikim promjenama u gradu, ali pozitivnima, kazat će.
– Puno toga se promijenilo, posebno u posljednjih nekoliko godina. Imamo puno više turista, izgradili su se hoteli, uredile tvrđave, Šibenik se budi i uistinu se radujem vidjeti kako će Poljana izgledati – iskreno kaže dok priprema kiosk za selidbu s Poljane.
U posljednjih nekoliko godina ‘pojačala se’ i konkurencija među sladoledarima, ali Tesmi tu ne vidi problema jer posla ima za sve.
– Tko želi raditi, radit će. Konkurencije ima, istina, ali mi nismo jedno drugom rivali, ja s njima najnormalnije popijem kavu. Zadnjih godina u modu su došli neobični okusi sladoleda, ali mi se držimo ovih klasičnih jer na kraju Šibenčanima su najdraža vanilija i čokolada. Znate, imam svoje mušterije koje se uvijek vraćaju, i tako već godinama. Vraćaju se ljudi mojeg godišta, lica više ne prepoznajem, ali oni moje da jer tu sam uvijek isti, godinama. Ne dam se – smije se Tesmi kojem u poslu pomogne i supruga s kojom broji 27 godina bračnog staža.
Preživjeti od ovog posla može se može, kaže nam, ali s dva radnika ne bi uspio.
– Najviše radim sam, s dva radnika ne bih uspio, a ovako zaradim svoju plaću. Naporno je, ali ne bi ovo ni radio da nema ljubavi i tradicije. Kao mali penjao bih se na stolicu i za mene je ovaj kiosk oduvijek bio kao neka fabrika. Raditi sam počeo s 15 godina, a nakon što se otac povukao iz posla kazao mi je da nakon njega ja moram biti tu i njega slušati. Njegova je oduvijek bila zadnja. Poljana odlazi u povijest, barem onakva kakvu smo znali, ali to je sve u redu jer vremena se mijenjaju i moramo i mi. Nedostajat će mi ova lokacija, ali prilagodit ću se gdje god bio jer raditi se mora. Za mene od Šibenika nema boljeg grada, meni je on kao New York – kaže nam Tesmi.
