Šibenski biskup Tomislav Rogić propovijedao je u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu prošle nedjelje uoči početka pohoda ‘Ad limina apostolorum’, odnosno pohoda hrvatskih biskupa Svetom Ocu. U propovijedi je istaknuo kako je sveti Nikola Tavelić želio obratiti one koji Krista ne poznaju, te da je za taj cilj bio spreman umrijeti.
– Sveti Nikola Tavelić, prvi proglašeni svetac iz Hrvatskog naroda, Šibenčanin, jedan od onih svijetlih likova, trajna inspiracija na Hrvatskom nebu, u 952 godina postojanja grada Šibenika. Svetim je proglašen 1970. I za dvije godine obilježit ćemo 50 godina od proglašenja prvog proglašenog sveca iz Hrvatskog naroda. Slavno svjedočanstvo postojanosti dala su Četvorica redovnika, kojima se ponosi ponajprije franjevačka redovnička obitelj, a s njom i čitava Crkva. To su Nikola Tavelić, rođen u Šibeniku iz plemenite hrvatske obitelji, Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji, Petar iz Narbone u Francuskoj, Stjepan iz Cunea u Italiji, svećenici Reda manje beraće, ljudi divnih vrlina duha, hrabri i postojani u podnošenju smrtnih muka – kazao je u propovijedi biskup Rogić.
Po nauku i primjeru svoga oca i zakonoše svetoga Franje, oni su posvetili život na korist vjernika, a i o tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu kršćanskoj vjeri i bogoštovlju.
– Temeljne vrijednosti obitelji, života, čovjeka kao slike Božje, njegovo dostojanstvo – dovedeni su u pitanje. Kao da smo u današnjem poimanju čovjekove slobode izgubili kompas. Ima li vrijednosti za koje se isplati živjeti, uporno svjedočeći svakog dana? Ima li ideala za koje se isplati uložiti sav svoj život, za njih živjeti i umrijeti ako zatreba? Ima li danas u našim sredinama smisla za žrtvu, velikodušnost bez računice? Ima ih, ima. Postoje i danas onih koji za istinu trpe. Ima i danas onih koji velikodušno služe drugima. Ima i danas onih koji radi svojih uvjerenja gube glavu, posao, prihvaćanje okoline, onih koji se skrovito i samozatajno odriču svoga života, svoje sebičnosti da bi drugima učinili život ljepšim. Kad takvih ne bi bilo, ni nas više ne bi bilo. Svijet počiva na plemenitosti, ljubavi, sebedarju i spremnosti na žrtvu koju ljudi ne moraju vidjeti, ali ju vidi Bog: – duše su pravednika u ruci Božjoj – rekao je.
Biskup Rogić zapitao se čemu nas uče mučenici, čemu nas uči slavljen primjer sv. Nikole Tavelića i njegove subraće.
– Nisu silom nametali svoju vjeru, nego tumačili, naviještali i životom svjedočili. Crkva je i danas pozvana biti misionarska, navjestiteljska. Ne zatvoriti se u neke postojeće okvire i uzmicati pred svijetom, zatvarati se u sebe. Zar se umanjila radost i slava Uskrsnuća Kristova koje treba naviještati i svjedočiti? Sigurno nije. Mučenicima je bio važniji Isus Krist negoli što će se s njima dogoditi, što će o njima pisati, što će im učiniti. To je hrabrost vjere koju slavimo, kojoj se divimo. Radi vjere u Kristovo uskrsnuće bili su spremni dati život, umrijeti. To je vrhunsko herojstvo i kušnja kojoj nismo svi dorasli. Niti Bog sve stavlja na takvu kušnju, ali taj vrhunac predanja u Božje ruke svima može biti na poticaj, na izgradnju i rast osobne vjere – naglasio je biskup.
Kako je kazao, male i prolazne brige ili neke sitne radosti, često ispraznosti, znaju nas obuzeti kao da su najvažnije na svijetu. A onda kad prođu ostave nas praznima, iscrpljenima i nezadovoljnima.
– Baš pogled na mučenike vraća nam pozornost na velike stvari, nezaobilazne vrijednosti: istinu, dobrotu, ljubav i vječnost. U mučenicima je ljubav uvijek pobijedila mržnju. Prava ljubav dokazuje se u žrtvi. Volim onoliko koliko sam se spreman podnijeti za nešto, neku vrednotu ili nekoga, voljenu osobu, – koliko sam se spreman žrtvovati za nešto ili nekoga. Loše zvuči i bolno se doživi kad ti netko obeća brda i doline ali pri prvoj zapreci, poteškoći jednostavno odustaje. Prava ljubav ne traži svoje nego se nesebično daruje, žrtvuje. To svjedoče mučenici.
Na koncu, ono za što se ne umire, odumire, jednostavno nestaje jer nitko za to ne živi, jer se nitko za to ne žrtvuje. Kad pobijedi sebičnost, svi gube.
Sv. Nikola Tavelić bio je spreman za svoju vjeru umrijeti, ne nasilno prisiljavajući druge da vjeruju što i on, nego svjedočeći, naviještajući. Želio je obratiti one koji Krista ne poznaju i za to je bio spreman umrijeti.Isprosi nam od Boga hrabrost naviještanja Krista danas, isprosi nam od Boga milost da vjerodostojnije živimo svoju vjeru i budemo drugima znak koji upućuje na Boga i spremnost da svjedočimo i po cijenu žrtve – zaključio je biskup u svojoj propovijedi.
Inače, u sklopu pohoda biskupi Hrvatske biskupske konferencije susreli su se u ponedjeljak 12. studenoga s papom Franjom i u Državnom tajništvu Svete Stolice s tajnikom Svete Stolice za odnose s državama nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom.
(FOTO Marko Martić/Ika.hkm.hr)
