Dubrovčanin Srećko Vukšić bavi se kolekcionarstvom već 35 godina, a upravo zahvaljujući njemu i njegovoj supruzi Žani Bas, Šibenik se već dugi niz godina može pohvaliti stalnom antikvarnicom na otvorenom, i to kod crkve svetog Frane.
– Uzor mi je bio Zagreb, ali tada još nije bilo ‘Britanca’ kad sam ja počeo u Šibeniku s ovim. Tada je postojalo Radničko sveučilište u Zagrebu, a potom se otvorio ‘Britanac’. Vidio sam da je posjet velik jer često putujem vanka i vidim da je to u drugim zemljama uobičajeno. Ljudi traže i vole pronaći nešto iz starih vremena – govori Srećko o svojim počecima.
Strast prema antikvitetima Srećko dijeli sa suprugom Žanom koja se sa kćerkom preselila iz rodne Moskve u Šibenik. Predmete na sajmu ljeti izlažu svaki dan, dok zimi većinom rade petkom, subotom i nedjeljom. Što ljudi najviše kupuju generalno im je teško reći, ali na štandu se može pronaći za svakog po nešto.
– Znate kako se kaže ‘svaka luda ima svoje zadovoljstvo’. Nekada je dobro išao namještaj, ali kupovna moć je opala, cijene su pale 10 puta i samim tim i prodaja – ispričao nam je Srećko.
Bračni par se može pohvaliti svojom bogatom kolekcijom ne samo na štandu, već i kod kuće, gdje su smjestili svoje najvrjednije umjetnine.
– Imam barokne svjećnjake iz 18. stoljeća koji nisu izloženi. Imam dosta stvari kući koje još trebam restaurirati. Kada vidim stari komad namještaja, žao mi je ne spasiti ga. Ljudi bace na otpad fotelju iz 1880. ili 1890. godine kojoj fali dijelova, a ja je vratim u život. Koliko je to isplativo, nije mi na kraju važno jer istinski uživam u tome i popunjava mi vrijeme budući da sam umirovljenik – iskren je Srećko.
Na izložbenom štandu imaju doslovno sve, od numizmatike do odlikovanja, lampi, porculana, slika, srebra, nakita i tako dalje.
Prodajom ove godine, kažu nam kroz razgovor, nisu baš zadovoljni, no to ih ne sprječava da se i dalje bave kolekcionarstvom i restauracijom.
– Ova godina je bila katastrofalna. Imam osjećaj da u Šibenik dolaze turisti slabe kupovne moći. Nije mi pojmljivo da Englez za knjigu koja je 100 godina stara, i čija je cijena pet kuna, nudi dvije kune – objašnjava Srećko svoje nezadovoljstvo.
Osim prodaje i sakupljanja, Žana je uz Srećka zanimanje pronašla i u restauraciji.
– Zavoljela je starine i zajedno sa mnom kupuje, a naučila je i restauraciju. Restaurirala je jednu predivnu neobaroknu fotelju iz 1860. godine na kojoj se nedavno slikao dogradonačelnik Mileta – zaključuje Srećko Vukšić.
