Preksinoć smo ušli u predvorje zime kako se zna reći za prosinac, koji je istinski vjesnik svih nevolja što će ih donijeti sljedeći tjedni i mjeseci. Oko samog imena prosinca nema suglasja. To hrvatsko pučko ime praslavenskoga je podrijetla, ali naziv prosinac nekada se rabio i za prvi mjesec u godini, što potvrđuju ruski, ukrajinski i lužičkosrpski jezik. Po Milanu Sijerkoviću u prosincu je nebo često zastrto oblacima i zaklonjeno maglom pa tek povremeno ‘prosine’. Prosina je i prosena slama kojom je narod hranio blago prije snjegova i mraza, a u prosincu nebo prosipa sitan snijeg sličan prosu. Najprihvaćenije je mišljenje kako imenu ovog mjeseca kumuju pusta priroda, bez plodova, a narod kaže ‘lito nosi – zima prosi’.
Snijeg u prosincu u narodu je oduvijek označavao rodniju godinu, ali nije bilo lako dočekati mu kraj pa otud i uzrečica ‘ima više dana nego kobasica’. Mudri su bili naši stari i nisu olako donosili zaključke i dugoročne prognoze, rekli bi samo ‘ne fali se dan prije večeri’. Mi u prosinac ulazimo s jugom i to definitivno nije dobro, ako ćemo slušati mudrost starih jer ‘bolje je prosinac ružan, nego južan’ i ‘mlak prosinac pokvari cijelu zimu’. Od prvog dana zime, 21. prosinca, i dan počinje postajati dulji i to ‘dan produži onoliko koliko kokoš može skočiti s praga’.
Meteorološki prosinac u Šibeniku nije najhladinji mjesec, ali jest mjesec s najmanje sunčanih sati. Srednja vrijednost temperature zraka u Šibeniku iznosi 8,3 °C, a dosadašnji ekstremi izmjereni su 18. prosinca 1989. godine kada temperatura dosegla 20,3 °C i 17. prosinca 1961. godine kada se spustila na -8,9 °C.
Najdeblji prosinački snježni pokrivač Šibenik je dobio 1969. godine u devetom danu kada je izmjereno 28 centimetara snijega. Prema višegodišnjim statistikama u prosincu Šibenčani mogu računati na 12 kišnih dana, jedan snježni, tri ispod nule, jedan s maglom i sedam vedrih dana.
