Od kada su Šibenčani zadužili kante za smeće koje su čipom povezane s korisnikom na čije će ime ovih dana stići prvi računi vezani na broj pražnjenja i zapreminu kante, i odnos prema kanti postao je emotivniji.
Kantu se čuva i pazi, sprema izvan dohvata slučajnih prolaznika koji bi mogli nešto u nju ubaciti i redovito, tek kada je do vrha puna, iznosi pred dvorište kako bi je radnici Zelenog grada ispraznili. Odnos s kantama postao je puno prisniji nego ranije, a i smeće se dijeli na ‘moje’ i ‘tvoje’.
Stoga i ne treba čuditi što pojedinci već smišljaju načine kako svoju litražu kante sačuvati samo za svoje smeće i onemogućiti ‘švercere’ da ugroze taj prostor svojom vrećicom kućnog otpada. Katanac na čipiranoj kanti tek je prvi primjer ‘strogo čuvanog vlastitog smeća’ s porukom ‘Ne’š majci, moje smeće je samo moje!’.
