Košarkaši Šibenika u subotu otvaraju drugi dio Premijer lige. Tjedan dana nakon što ih je na Baldekinu u Kup utakmici svladao Bosco, narančasti gostuju kod Gorice, što je puno važnija utakmica za njih, jer igraju protiv ekipe iz donjeg dijela ljestvice, dakle, s izravnim konkurentom u vrlo izglednoj borbi za ostanak (trenutno su na istom, 4-7 omjeru). Pobjeda bi Jurićevoj momčadi legla kao ‘kec na desetku’, poraz bi unio dodatnu nervozu na Baldekin i narančasti navijački puk.
Spomenuti poraz protiv Bosca, posljednjeplasirane ekipe domaćeg prvenstva, pokazao je nekoliko stvari. Između ostalog i jednu dobru. A to je da narančasti ne mogu odigrati lošiju obranu od onog što su pokazali u dvoboju sa Zagrepčanima, pogotovo u prvom dijelu. Barem se nadamo da ne mogu. Curilo je na sve strane, igrači Bosca šetali su se u reketu kako se htjeli pa su se mnogi na tribini hvatali za glavu i vrtjeli glavama u nevjerici. U nastavku je to nešto izgledalo bolje, ali ne puno. Unatoč tome imali su narančasti u posljednjim trenucima priliku za preokrenuti. Ali, iskreno, ne bi bilo pošteno da su na kraju dobili utakmicu, ne nakon što u 40 minuta nisu niti jednom bili u vodstvu.
Obranu je nakon tog dvoboja potencirao i Petar Maleš, koji je zbog bolesti prvog trenera Mira Jurića, vodio momčad s klupe. Ali, bit će posla za stručni stožer i na unaprjeđenju napadačke igre. Naime, druga stvar koja je pokazala utakmica s Boscom jest da će teško biti nadoknaditi Martina Junakovića, pogotovo u tom napadačkom dijelu. Kada momčad ostane bez najboljeg strijelca lige i drugog asistenta, to se mora osjetiti. Jurić sada u hodu mora slagati novu igru, novu koncepciju, jer Junaković i novopridošli Nikola Korać dva su sasvim različita tipa razigravača. Martin je svojim prodorima donosio okomitost, otvarao prostor drugima, dok je Crnogorac klasičniji playmaker, skloniji asistencijama nego da sam napadne koš. I zato ispadanje iz Kupa možda i nije toliko loša stvar, jer će Jurić, dok bude trajala završnica, moći iskoristiti za dodatno uigravanje ekipe, novih igrača.
Treća stvar koju je pokazao poraz od Bosca je ono što smo zapravo svi znali, a to je da će Nik Slavica biti veliko pojačanje u reketu. Njegova skočnost i atleticizam su nevjerojatni, a kada, odnosno, ako popravi šut, bit će još opasniji. Za to će, naravno, trebati malo vremena, nije lako mladom igraču vratiti se u pravi ritam nakon što je uglavnom grijao klupu, samopouzdanje padne. Ali, kako smo pokazali, ono što je pokazao kontra Bosca (double-double), budi nadu da će od dolaska na Baldekin koristi imati i on i klub.
Bosco je potvrdio još jednu ‘dijagnozu’ – narančastima je nasušno potreban centar. Duboko smo se nadali da će u zimskom prijelaznom roku taj minus biti riješen, tim više jer je otišao Matija Poščić, ali, kako su kazali u klubu, na tržištu nisu pronašli ono što su htjeli, ne s novcima kojima su raspolagali. Ostaje nada da će u veljači, u bonus prijelaznom roku, u narančasto jato ipak sletjeti jedna prava ‘petica’. Kad smo već centara, bio bi grijeh ne spomenuti Pavu Paića. Mladi šibenski centar (koji je zapravo klasična četvorka) bio je jedan od rijetkih koji su zadovoljili protiv Bosca, i ne samo u toj utakmici. Momak je to koji bi, uz Šarića i Nakića, trebao činiti kičmu ove momčadi, ne samo u tekućoj sezoni, nego i u onima koji dolaze. Ali, pitanje je koliko ih se dugo može zadržati na Baldekinu. Jedan od preduvjeta svakako bi bio ostati u Premijer ligi.
(foto: Milan Balaban)
