Vodeći hrvatski stručnjak za bolesti ovisnosti je liječnik porijeklom iz Šibenika, a riječ je o psihijatru prof. dr. Zoranu Zoričiću, zaposlenom u KBC-u Sestre Milosrdnice. Predsjednik je nekoliko cehovskih udruga, ali i voditelj Referentnog centra Ministarstva zdravlja za ovisnosti, no o državi i društvu općenito nema baš lijepe riječi kada su ovisnosti u pitanju. Naime, društvo smatra licemjernim jer, primjerice, potiče pijenje i kockanje, ali osuđuje pojedince koji piju i kockaju.

– Ovisnosti spadaju među vodeće javnozdravstvene probleme i po stopi obolijevanja staju uz bok srčanim i malignim problemima. Problem ovisnosti je velik jer dira društvo na više razina. Naime, sam pojedinac je zdravstveno, psihološki, socijalno i duhovno oštećen, ali polako s njime stradava i obitelj. Naposljetku, pati i društvo kroz zlostavljanja u obitelji, nesreće u prometu, manju radnu produktivnost, delinkvencije i cijenu liječenja – objasnio je psihijatar Zoričić.

Ovisnosti su toliko česte jer od pamtivijeka postoji ljudska potreba da se pobjegne od realiteta koji je zahtjevan za dobar dio ljudi, napominje psihijatar.

– Treba imati zrelost, samodisciplinu, motiv, relativno kompenziranu socijalnu situaciju da bi čovjek mogao funkcionirati na više frontova. Današnji imperativi društva su takvi da se često privatna domena žrtvuje za posao što rađa nezadovoljstvo i traži bijeg. Pojedinac kroz uporabu različitih psihoaktivnih sredstava traži rezervnu poziciju u kojoj će se osjećati zaštićeno i relativno ugodno – pojasnio je uzroke ovisnosti doktor u zagrebačkom KBC-u Sestara Milosrdnica.

Među nama je 200 tisuća alkoholičara

Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam jer je preko 200 tisuća ljudi ovisno o tom legalnom opijatu. Nažalost, kultura pijenja u Hrvata rezultira time da obitelji dugo vremena toleriraju pijenje i maskiraju stanje. U prilog tome, ističe doktor, ide i činjenica da se ovisnik u prosjeku javi liječniku tek nakon 20 godina intenzivnog pijenja.

– Članovi obitelji  pokušavaju kompenzirati radno, emotivno i socijalno stanje pojedinca koji pije. Dugo vremena se maskira stanje, ne nalazeći odgovor kako prisiliti člana obitelji da prestane prekomjerno piti. Liječi se mali broj ovisnika o alkoholu, godišnje je to tek oko osam tisuća hospitalizacija u cijeloj Hrvatskoj – objašnjava liječnik.

Alkohol je privlačan ljudima jer je on već nekoliko tisuća godina poznat kao jedan od najboljih prirodnih sedativa, no problem je i u društvu.

– Društveni rituali su takvi da se pije kad se slavi rođenje i kad se tuguje radi smrti. Društvena inicijacija u svijet odraslih je također početak ispijanja alkohola. Nije jednostavno oduprijeti se takvoj socijalnoj situaciji i pritisku. Odnos društva je uistinu licemjeran jer potiče pijenje, a osuđuje pojedinca koji pije. Pijenje alkohola je u funkciji održavanja rituala društva koje ga potiče, a kad društvena struktura procijeni da pijenje pojedinca ugrožava strukturu, tek onda reagira i najčešće reagira osuđujuće i represivno – naglašava psihijatar specijaliziran za ovisnosti.

Jesam kockar i gubim

Veliki problem je i kockanje, a to je postalo vidljivo prije petnaestak godina nakon što je Ministarstvo financija otvorilo tržište dajući koncesije na priređivanje igara na sreću. Sukladno većoj pojavnosti i ponudi, sve veći je broj igrača.

– Prema dostupnim podacima, od pet do 10 posto igrača postaju patološki slučajevi. Kocka je ogroman problem kako za pojedinca, tako i za obitelj. Narušava odnose te financijski i emotivno iscrpljuje obitelj, a diže i stopu kriminala. Nije lako nekome tko zarađuje pet tisuća kuna servisirati dugove koji jako često dolaze s kockom – govori dr. Zoričić te dodaje kako je odnos države prema kockarima također licemjeran. Potiče se industrija igara na sreću iz čijeg se budžeta na promet puni proračun, a osuđuje pojedinca koji postane ovisnikom.

Droga više nije ‘in’

Devedesetih godina Hrvatska se, podsjeća liječnik, susrela i s epidemijom problema uporaba droga, što je bila posljedica europskih trendova, ali i rata u Hrvatskoj gdje su se mnoge stvari financirale trgovinom drogom.

– Do 2003. i 2004. godine imali smo preko tisuću novoregistriranih ovisnika o heroinu koji su na godišnjoj bazi ulazili u sustav. Danas se taj broj sveo na ispod 150, što pokazuje da problem ovisnosti o heroinu držimo pod kontrolom. Naši ovisnici o heroinu nisu zaraženi virusom AIDS-a kao europski ovisnici, a manji je broj slučajeva s hepatitisom B i C, na što smo ponosni – kazao je dr. Zoričić te dodao da u posljednje vrijeme velik problem psihijatri imaju s ovisnostima o analgeticima. Velik broj ljudi uzima opioidne analgetike za ublažavanje bolova poput Oxycodona i Tramadola pa svojim kolegama liječnicima iz različitih područja poručuje da što pažljivije i odgovornije prepisuju takve lijekove.

Zanimljivo je da nitko ovisnikom ne postaje naglo, izuzev ovisnosti o heroinu. Godine pojačanog konzumiranja alkohola dovode do postupnog razvoja ovisnosti.

– Relativno lako ljudi prestanu kockati i piti alkohol, ali na kratke staze. Problem je što se vraćaju porocima. Sustav tretmana počiva na tome da se, nakon obustave, liječe kroz samopomoć, klubove liječenih alkoholičara, klubove samopomoći… Bivši ovisnici postaju odgovorniji, zadovoljniji i sretniji i mogu uživati u ulogama oca, supruga, građanina. Što se tiče ovisnika o drogama, nažalost postotak onih koji se uspiju trajno ‘skinuti’ je bitno manji, a njihov oporavak najčešće ide kroz komune – objasnio je psihijatar.

Postoji nada

Ovisniku se može pomoći i tretman je odmah osiguran. Institucionalna skrb ide kroz supstitucijsku terapiju, kao i detoksifikaciju, odnosno postupno skidanje. Dobar dio ovisnika, posebice oni o drogama, prolaze kroz NGO, odnosno kroz komune. Ipak, sve je u prevenciji kad su u pitanju ovisnosti pa doktor napominje kako društvo treba jako puno raditi s mladima.

– Ne smijemo mladim ljudima reći ‘ne smiješ’. Upravo će zbog sukoba autoriteta ući u pobunu pa će početi eksperimentirati. Poruka treba biti, imaš pravo izbora, ali trebaš biti odgovoran i znati posljedice. Stoga, odgovorno donesi odluku. Rad s mladima u školama, upoznavanje s posljedicama uzimanja sredstava, podizanje samosvijesti, samopoštovanja, uzajamna pomoć jedni drugima, najbolja su prevencija – poručio je zagrebački psihijatar šibenskog porijekla.

(Naslovna fotografija: Sanjin Strukić/Pixsell)

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.