Velik broj žena susreo se s određenim smetnjama ili poremećajima koji su povezani s menstrualnim ciklusom, a na tom popisu mogućih problema je i oligomenoreja. Kako je za portal Zadovoljna.hr objasnila ginekologinja Jasenka Grujić, radi se o stanju koje karakteriziraju rijetke menstruacije.

Manja odstupanja u razmaku među menstruacijama su normalna (menstrualna krvarenja uobičajeno nastupaju u razmacima od 21 do 35 dana), no ako su razmaci dulji od 35 dana, može se postaviti dijagnoza oligomenoreje, kaže doktorica Grujić

Kada su u pitanju uzroci oligomenoreje, oni mogu biti razni.

Jedan je od češćih uzroka poremećaj hranjenja, bilo da se radi o anoreksiji, tj. stanju koje karakterizira odbijanje uzimanja hrane s premalom tjelesnom masom, ili bulimiji, stanju koje karakterizira prejedanje uz namjerno povraćanje. Oba stanja imaju psihološku pozadinu.

Zbog hormona koji se stvaraju u masnome tkivu, žene s pretjerano velikom ili suviše malom tjelesnom masom mogu imati oligomenoreju.

 

Nadalje oligomenoreja je povezana i s bolestima poput dijabetesa tj. stanja poremećenoga metabolizma glukoze i periferne rezistencije na inzulin. Takvi poremećaji viđaju se i u stanjima s povišenom razinom muških hormona poput sindroma policističnih jajnika.

Uz bolesti štitnjače često se viđa oligomenoreja.

Oligomenoreja se redovito javlja i u žena s povišenom razinom hormona hipofize prolaktina (hiperprolaktinemija). U adolescentica i u predmenopauzalnih žena viđa se oligomenoreja zbog neredovitih/rijetkih ovulacija. Oligomenoreju viđamo i u žena koje se intenzivno bave sportom, objašnjava ginekologinja.

Ginekolozi dijagnozu oligomenoreje postavljaju nakon temeljitog razgovora s pacijenticom, ultrazvučnim pregledom jajnika i hormonalnim i drugim laboratorijskim analizama.

Liječenje, odnosno trajajnost ovog stanja ovisi o primarnom uzroku.

Uz neke bolesti oligomenoreja može biti trajno stanje, primjerice u žena s teškim oblicima dijabetesa, no i u njih, uz dobro reguliranu bolest, menstruacije postanu redovitije. Dakle uspješnost liječenja ovisi o uzroku oligomenoreje tj. liječenju toga uzroka.

 

Ukoliko ginekološkim pregledom ustanovimo promjene (naročito sluznice u unutrašnjosti maternice), provodimo liječenje onim hormonom koji nedostaje, a to je progesteron.

 

One pacijentice koje imaju povišenu razinu muških hormona (androgena), najčešće uz sindrom policističnih jajnika, liječimo kombiniranim hormonalnim preparatima koji mogu sniziti povišene androgene, rekla nam je ginekologinja.

 

Govoreći o utjecaju ovog stanja na plodnost žene, doktorica je rekla da se ženi koja ne može zanijeti, a pokaže se da je uzrok nemogućnosti zanošenja izostanak ovulacije, daju lijekovi koji mogu inducirati, odnosno potaknuti ovulaciju.

 

Ginekologinja je naglasila i da oligomenoreja najčešće nije ozbiljan poremećaj, kao i da se vrlo uspješno liječi hormonima.

Oligomenoreja međutim može biti simptom raznih drugih bolesti i stanja koja oligomenoreju i uzrokuju pa ta stanja valja primarno liječiti.

 

U žena koje imaju manje od 4 menstruacije godišnje mora se pristupiti liječenju zbog rizika nastanka patoloških odebljanja sluznice u maternici (endometrija) i zloćudne bolesti endometrija, objasnila je Grujić.

Na kraju rekla je da se mladim djevojkama koje imaju ovo stanje, a spolno su aktivne, svakako preporučuju sigurne metode zaštite od neželjene trudnoće pa im vrlo često propisuju hormonalne kombinirane kontraceptive.

Naime u onih s oligomenorejom ovulacija je moguća, ali je ženi vrlo teško odrediti kada do nje dolazi pa u njih tzv. prirodne metode zaštite koje uključuju određivanje plodnih dana, nisu pouzdane, objasnila je doktorica.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.