Ove godine za mjesne izbore prijavljeno je 88 lista, dok ih je prije četiri godine bilo 106 što pokazuje da izbori, koji su interesantni političarima i onima koji to žele biti, sve manje zanimaju i njih same. Ali ne i HDZ…

Jer, oni su istaknuli ljude za svih 45 šibenskih kvartova i mjesnih odbora. Baš kao što su napravili prije četiri godine. Kad su u pitanju izbori, u HDZ-u je na pameti jedna riječ – mobilizacija. Ne bez razloga. Znaju na Trgu Andrije Hebranga da su s 45 lista, odnosno s više njih nego ostali zajedno, pokazali mišiće. I da imaju ljude i za sinekure koje to ustvari – nisu. Neplaćene, bez faktičke moći i bez značajnijeg novca na raspolaganju.

HDZ je praktički već pobjednik izbora zbog činjenice da su jedini istaknuli liste u 20 mjesnih odbora i jednoj gradskoj četvrti. Dakle, trebaju im još dvije pobjede da bi imali većinu od 45 ‘izbornih jedinica’. Vjerojatno im to neće biti problem, s obzirom da su na prošlim izborima pomeli najjaču opozicijsku stranku, SDP, rezultatom 31 naprema 1. Osvojili su tada čak i poslovično ‘crvene’ šibenske kvartove kao što su Baldekin, Šubićevac i Vidici.

Povijest je učiteljica politike

Misli li netko da su izbori 28. travnja nebitni, grdno se vara. Korelacija između mjesnih i lokalnih izbora je više nego očita, pogledamo li unazad dva izborna ciklusa. Prije točno 10 godina SDP je u koaliciji s HNS-om pobijedio HDZ u ‘fotofinišu’, a dvije godine kasnije ista koalicija na mjesnim izborima osvaja većinu u sva tri Baldekina, Građi, Plišcu i Starom gradu, a neloše je stajala i u ostalim gradskim kvartovima. Ipak, HDZ se za samo četiristotinjak glasova vraća na vlast 2013. godine, a u sredini svog četverogodišnjeg mandata, odnosno 2015. godine, do nogu su potukli SDP koji se održao samo u Raslini. Takav je bio i rezultat lokalnih izbora 2017. godine kada je HDZ ispisao povijest. Naime, prvi put su ponovno osvojili vlast te samostalno dobili većinu u gradskom parlamentu.

Iz nedavne političke povijesti da se zaključiti kako su izbori za mjesnu samoupravu svojevrstan lakmus papir jer dolaze točno u sredini mandata i odličan su pokazatelj što bi se moglo dogoditi na sljedećim lokalnim izborima. Vidljivo je to iz 2013. kada se SDP odlično držao i za dlaku izgubio izbore, ali iz 2017. godine kada je HDZ bio premoćan. Znaju to HDZ-ovci i samouvjereno najavljuju osvajanje dvije trećine kvartova i mjesnih odbora.

SDP-ov korak po korak

Prvi protivnik će im biti SDP s 14 lista, donekle reformiran s novim vođom, Tončijem Restovićem, koji je mudro, u suradnji s umirovljenicima, zakamuflirao kadrovsko stanje u stranci. Ipak, živimo u Hrvatskoj pa ima penzionera. Vrate li, kojim čudom, nekoliko kvartova, to bi mogao biti znak konačnog buđenja gotovo eutanazirane ljevice u Šibeniku.

Ljevica je na aparatima već dugo, od onih famoznih (točno) 420 glasova razlike na izborima 2013. godine koje su navodno izgubili u Ražinama. Nisu. Izgubili su ih baš u ‘najšibenskijim’ kvartovima, u srcu grada. Sami sebi su pucali u nogu četiri godine poslije kad su na svoju listu stavili Antona Dobru, HDZ-ovca zbog kojeg su birači ljevice na dan izbora ostali kući, a HDZ-ovci trijumfirali s njima sretnim brojem 13 u Gradskom vijeću.

Šeretski galantan Dobra je 2017. dobio javnu pozornicu za djelovanje, a nakon dvije godine ‘neovisnosti’ na SDP-ovoj listi, prešao je Bandiću, hrvatskom kralju populizma. Dobra se diči svojom popularnošću, posebice na društvenim mrežama, ali ona je prilično varljiva. Ovi izbori pokazuju da nema ‘teren’, a bez ‘terena’ teško da što ozbiljnije može napraviti. Naposljetku Dobra, odnosno Bandić, ima tek dvije liste, jednu u Crnici i svoju u Žirju, gdje će protiv brata loviti mjesni odbor, odakle je i krenuo u političku avanturu.

Vole li ih susjedi?

Na ultradesnici se zato jako zagužvalo. Hrast u suradnji s konzervativcima ima šest lista, dok ih, nedavno osnovani Neovisni za Hrvatsku, imaju devet. Bila je prava borba tko će ih imati više, a bit će borba i za glasove jer imaju identično biračko tijelo koje HDZ-ovom spočitava da nije dovoljno hrvatsko.

Most uopće ne izlazi na mjesne izbore jer nemaju ljudi, a dva vijećnika u Gradskom vijeću vrlo vjerojatno su sve što su uspjeti napraviti u Šibeniku jer se balon s trećeg puta ispuhuje, kako na nacionalnoj razini, tako i na lokalnoj razini. Živog zida isto uopće nema zbog činjenice da se ta antisistemska stranka s čelnicima koji daju ridikulozne izjave poput onih, da uz vitamin C nema gripe ili da se depresija liječi grljenjem stabala, zapravo svodi na čelnike Sinčića i Pernara. U Šibeniku im je na čelu čovjek zaposlen u mediju, koji na društvenim mrežama podržava stranačke proskripcije protiv novinarke potpisane ispod izvrsnog istraživačkog teksta. Slično kao s Mostom, riječ je o trećem putu koji je, pokazalo se, u Hrvatskoj pretežno kratkog daha, a pitanje je dana kad će ostati bez zraka.

Naposljetku, Šibenčani će birati između 792 kandidata koji će praktički javno doznati ‘vole’ li ih njihovi susjedi ili ne, odnosno doživljavaju li ih uopće kao političare. Prema svemu sudeći, najvoljenije bi se mogli osjećati upravo HDZ-ovi kandidati…

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.