Za domaće jeftinije, a stranca ‘oderi’. Ta politika dijelom vlada i na šibenskoj pijaci. Turisti, među brojnim atrakcijama koje posjećuju u Šibeniku, ne zaobilaze ni ponudu lokalnih proizvoda u nadi da će sa sobom ponijeti pokoji jestivi ‘suvenir’. U nekim slučajevima, pokazalo se, čak i preskup. Uputili smo se na tržnicu da provjerimo plaćaju li i koliko skuplje namirnice, no što ih plaćamo mi lokalci.

– Dobar dan barba, pošto vam je maslinovo ulje – upitala sam prodavača iz Rupa na pijaci.

– Dušo, 120 kuna. Evo, ovo ti je litra ipo. Znači litra je 80 kuna. Odlično je, pravo domaće, moje iz Rupa. Govorin ti ka svojoj ‘ćeri, moraš znat šta kupuješ. One babe tamo prodaju ulje pod domaće, a mišaju ga s običnin, nemoj to kupovat’ – raspričao se naš sugovornik.

Ipak, nije znao da će mu par sekundi kasnije kolegica postaviti isto pitanje, ali na engleskom.

Ilustracija/Arhiva

– Hello, what’s the price of olive oil – pitala ga je pokazujući prstom na bocu maslinovog ulja.

Trgovac, ne znajući engleski, izvadio je novčanice iz džepa i pokazao – 150 kuna. Nemala razlika u cijeni za domaće i strance.

Na drugim štandovima paralelno smo postavljale isto pitanje i ustanovile kako drugi prodavači strancima ipak prodaju maslinovo ulje za istu cijenu kao i Šibenčanima – 80 kuna po litri, 40 kuna pola litre.

Osim ulja, dio prodavača ne izlaže cijene povrća u ponudi. Upravo njih pitali smo cijene, na hrvatskom i engleskom jeziku, kako bi provjerili razlikuju li se cijene za određene kupce.

– Pošto su vam pomidore – pitam dvoje prodavača iz Dubrave.

– Šljivarice 15 kuna, lipe su ti, ne’š falit’ ako uzmeš – odgovaraju.

Zahvaljujem i odgovaram da ću provjeriti ostalu ponudu, pa tek onda odlučiti. Kolegici, koja glumi turistkinju, na istom štandu nude rajčice za 20 kuna.

Slična je priča i s ostalim povrćem. Kod nekih turista prolazi, kod drugih ne. Igraju li prodavači pošteno, mogu biti sigurni da će im se kupac ponovno vratiti. Tako je i bilo na štandu na kojem trgovkinja prodaje trešnje za 26 kuna po kilogramu.

– Evo, ovaj gospodin je jučer bio i nije požalio kad se vratio po još. Jel tako – kazuje prodavačica dok razgovaramo o slasnosti trešanja i gleda prema turistu s osmijehom na licu.

Čovjek, bilo je očito, nije razumio što mu je rekla, ali pokazao je prstom na trešnje i zatražio jedan kilogram ljetnog voća…

(E. Rahimić, A.M. Crnica)

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.