Tek što je zasjeo u vruću fotelju šefa županijskog SDP-a Joško Šupe je dobio oporbu. Ali u vlastitim redovima. Naime, njegov oponent na nedavnim unutarstranačkim izborima Igor Meić s nekoliko svojih istomišljenika, vječnih nezadovoljnika, napao je Šupu da dijeli stranku jer je spreman potpisati peticiju kojom bi pokušali prisiliti šefa SDP-a Davora Bernardića na ostavku.
Meić i ekipa išli su toliko daleko da su Šupinu namjeru nazvali pučem i sabotažom jer je – predsjednik institucija u stranci. Još samo da su spomenuli kontrarevolucionarno djelovanje i rušenje partije iznutra, njihova politička retorika opasno bi se približila onoj prije devedesetih godina.
Šupe, koji je legitimitet kao predsjednik SDP-a, zaradio s nešto manje od 150 glasova nasuprot Meićevih osamdesetak, uzvratio je Meiću da kao ‘komunikacijski stručnjak’, odnosno komunikolog ne zna raditi ono što mu je navodno ‘fah’ – komunicirati. Jer, prvo se moglo razgovarati s njime pa onda poslati priopćenje adresirano na nekoliko redakcija.
Ipak, boljim poznavateljima političkih prilika jasno je da iza svega toga ne stoji Meić, kao što praktički nije stajao ni iza svoje kandidature za šefa SDP-a. Bio je idealan za SDP-ovu vodeću političku nomenklaturu. Mlad i poslušan. Čak je držao i govor na Izvještajno-tematskoj sjednici stranke pred 745 delegata iz cijele Hrvatske.
Dečko koji (ni)je obećavao.
No, tu se ispriječio Tonči Restović sa svojim kandidatom, Šupom, i osujetio namjere vrhuške koja stranku lošom i nekonzistentnom politikom vodi do rekordno niske popularnosti, čak iza antisistemskog Živog zida.
Da je tomu tako, potvrđuju i nedavna ‘svjedočanstva’ bivšeg šefa šibenskog, pa županijskog SDP-a, Franka Vidovića koji je, odjednom prosvijetljen, konstatirao da SDP danas izgleda kao dječji vrtić i najavio ostavku u Predsjedništvu stranke.
No, ni on nije siguran u ishod dosad najozbiljnijeg napada na šefa SDP-a. Bio je on Milanovićev čovjek, bio je dosad i Bernardićev čovjek, ali ne znači da sutra neće biti igrač nekog trećeg. Jer, profilirao se kao stručnjak za branitelje, a sudeći po brojkama, njih ima skoro pola milijuna. Dobar dio biračkog tijela.
Što je Vidovića ponukalo na intervju u kojem se prijeti ostavkama opravdavajući taj svoj čin umorom od politike? To da njegov čovjek nije uspio osvojiti županiju i barem malo olakšati Bernardiću. Logika je jednostavna; sjediš u Predsjedništvu, a nemaš utjecaj ni da osiguraš pobjednika u organizaciji kojoj si ti bio šef. Što ćeš mi?
Vratimo se na lokal.
Šupe je osvojio županijsku organizaciju na izborima u kojima je glasalo 250 ljudi. Kad su to čuli, odmah su lokalni HDZ-ovci počeli likovati da oni 250 članova skupe u jednom šibenskom kvartu. I zaista, omjer broja članova HDZ-a i SDP-a u županiji je – drastičan. 10 tisuća naspram tisuću…
Šupu, kako je i sam govorio, čeka težak i ozbiljan posao, a vrlo je teško da će se oduprijeti Dujićevim jurišnicima. Eskivirati neće, kao neki njegovi prethodnici, jer nema što izgubiti, ali može se časno ‘pofajtati’. Jedino ako se nešto stubokom ne promijeni…
U svakom slučaju, u HDZ-u mogu mirno spavati jer, opet se pokazuje, da je SDP stranka koja se na svim razinama, od lokalne do nacionalne, stalno bavi sama sobom. HDZ-ovci mogu samo promatrati kako se ‘ljevica’ raspada jer SDP je SDP-u vuk.
