Denis Periša: Počnemo li cenzurirati internet, možemo se pozdraviti s demokracijom!

Denis Periša šibenski je kompjutorski ‘freak’, predsjednik šibenske informatičke udruge ŠI-WIFI, online generaciji poznat pod pseudonimom Darkman s kojim smo razgovarali o tome što nam donosi antipiratski zakon ACTA,kako će njezinim uvođenjem izgledati svakodnevno korištenje internetskih bespuća, ali i kako je on dobio epitet jednog od najsposobnijih hrvatskih hakera.

Treba li Hrvatska potpisati ACTA-u?
Koliko je to gadno, dovoljno pokazuje da je izvjestitelj Europskog parlamenta za ACTA-u Kader Arif zapravo dao otkaz i rekao nešto tipa ‘svjedočio sam nikad viđene manevre dužnosnika koju su pripremali taj sporazum’. Također ljigavo je da se ACTA htjela sakriti sve dok sporazum ne bude prihvaćen od strane svih zemalja. Mi kao ‘mali ljudi’ nismo uopće o tome do samog kraja trebali znati, kao i većina zemalja koje su potpisale, a nisu imale šanse napraviti neki prosvjed i pobuniti se. Prošlog mjeseca, 22 zemlje su ratificirale sporazum. Svi trenutno znamo jedino da se Bugarska ‘predomislila’ i to nakon što je potpisala ACTA-u što daje nadu da ipak sve nije izgubljeno. Od te 22 zemlje, bunili su se Nijemci, Poljaci i Nizozemci. Poljaci su vidjeli gdje su nakon što im je oborena premijerova web stranica. Ostali nisu imali šanse. To dovoljno svjedoči o tome što se zapravo želi postići, a to je kontrola interneta kao medija dostupnog danas gotovo svakom. Stoga, Hrvatska nikako ne bi smjela potpisati ACTA-u, još više s tim što mi već imamo neke slične antipiratske mjere koje je uveo ZAMP. Na svaki kupljeni medij mi plaćamo ZAMP-u određeni postotak što je samo po sebi jako diskutabilno. Više od toga bi bilo apsurdno. Kao što je moj prijatelj rekao baš sinoć ‘što to znači nekom Oliveru koji odradi dva sata nastupa i ima čiste gotovine 60 tisuća kuna, što njega briga za ACTA-u’. ACTA je samo kontrola interneta. Da ne spominjem kako će se okoristiti ‘popularni glazbenici’ koji su zadnji album izdali prije 20 godina na račun jedne poznate pjesme, a dandanas dobivaju novac od ZAMP-a i tko zna čega. To je apsurd.

ZBOGOM DEMOKRACIJI

Ukoliko je Hrvatska usvoji, što će ACTA konkretno donijeti tebi u tvom poslu?
Moj posao je na internetu, a svako ograničavanje interneta direktno donosi loš posao. Da ne kažem da bi ‘slučajno’ mogao završiti u zatvoru jer mi je promakla koja nova izmjena tog zakona koju nisam na vrijeme usvojio i prilagodio stranice. Što je Kimble, vlasnik Megauploada, krivo napravio? Napravio je servis za razmjenu datoteka. Čovjek se obogatio i davno prije toga pa je možda zato kriv. Prijeti mu 50 godina zatvora radi apsurdnog zakona koji su definirali nekakvi moćnici koji hoće što više kontrole nad medijima. Počnemo li cenzurirati internet možemo se pozdraviti sa demokracijom. ACTA direktno prijeti demokraciji.
Što ACTA znači za prosječnog korisnika interneta?
ACTA je, ako gledamo po definiciji, općenito protiv interneta. Svaka cenzura bilo kojeg segmenta interneta je kontra same ideje i slobodnog izražavanja, zar ne? Čemu internet ako ćemo moći vidjeti samo što bismo ‘smjeli’ vidjeti? Danas će vam ukinuti stranice na kojima se razmjenjuju datoteke, bile one legalne ili piratske nije bitno, sutra će vam ograničiti da recimo čitate pojedine stranice. Nije to ništa novo, sve je to Kina već isprobala na svojim građanima. Recimo, oni ne smiju na Facebook ili bilo koje druge društvene mreže, zabranjen im je Youtube pa čak i Google documents! A sve je počelo projektom sličnim ACTA-i, pa danas čak nadgledaju koje stranice građanin posjećuje! Apsurd, najbolje ukinuti internet po tome, čemu bacati milijune na zaštitu korisnika od interneta?! Apsurd je baš prikladna riječ. Sve to datira čak iz 1980-e kad je kineski političar Deng Xiaoping govorio o tome da ‘ako otvoriš prozor za svjež zrak, moraš očekivati da će neka muha uletjeti’, naravno misleći pri tom da u skupu informacija koje primaš može uletjeti i kakva ideja koja se njima neće baš svidjeti.
Definira li uopće taj zakon kako otkriti nekog tko je počinio računalno piratstvo? Postojali su slučajevi u SAD-u gdje su neovlašteni sadržaj s interneta skidali unuci da bi njihovi djedovi bili optuženi za piratizaciju, a računalo su koristili samo za čitanje vijesti.
Baš i ne, nisam vidio da je išta izmijenjeno sa strane hvatanja ‘počinitelja’, a da nije prije bilo u ostalim zakonima. U Hrvatskoj je ista stvar, ako ne i gora. Ovdje sam i osobno svjedočio procesuiranju ljudi koji možda nisu krivi za počinjeno djelo koje im se stavlja na teret nego su krivi po odgovornosti. Policija i ISP (Internet service provider) jedino što znaju je doći do adrese počinitelja po provjeri IP adrese koja se dodjeljuje svakim spajanjem na internet. Da objasnim, ako vi doma posjedujete WLAN bežični ruter za internet, znači spajate se bežično. Takav uređaj se sam spaja na internet i dobiva jednu IP adresu. Svi klijenti koji se spajaju na taj bežični primopredajnik imat će istu tu IP adresu. E sad, pošto prosječan WLAN ruter ne bilježi koji klijent je kada spojen bežično, i što on radi dok je spojen, svatko tko koristi taj WLAN može biti odgovoran za djelo koje je napravio netko drugi. Kriv je naravno vlasnik internetskog priključka i on će odgovarati pred zakonom ukoliko se dodatnom forenzikom ne dokaže suprotno, što se kod nas ne radi koliko je meni poznato. Zakon je nedefiniran, ljudi su slabo informirani, WLAN uređaji dolaze ‘upaljeni’ od strane davatelja usluga i, eto, problema. ACTA je ista stvar, ništa novo, samo dodatna mogućnost imenovanja nečeg krivičnim djelom.

OGRANIČITI IZJAVE PREDSJEDNIKA

Slažeš li se s komentarom predsjednika Ive Josipovića da je internet besplatna samoposluga?
Pa onda umjesto da ograničimo internet mogli bi Ustavom ograničiti što predsjednik smije javno reći, a što ne. Kako bi se njemu to svidjelo? A baš to on hoće nametnuti svima. On je glazbenik, mislim da je za njega to gotova stvar i da nije objektivan niti može biti.
Uništava li, prema tvom mišljenju, internetsko piratstvo izvođače, umjetnike, novinare i sl.?
Po mom mišljenju, ne. Uništava samo ‘kvazi’ umjetnike koji imaju, recimo, neku pjesmu koja je hit taj tjedan i to je to. O glazbi se najviše priča, a to sam već objasnio. Mogu dodati da će naravno sve radiopostaje, televizije te sva mjesta gdje se glazbenikova djela izvode ionako platiti naknadu ili kupiti originalni CD. A krajnji korisnik, ako mu se nešto sviđa, nakon preuzimanja s interneta, će to i kupiti. Znam iz osobnog primjera. Neka se prestanu glupirati ovakvim zakonima i umjesto ‘nameta’ na medije smanje cijenu tog gotovog proizvoda. Zašto ne bi glazbeni CD koštao 40kn, umjesto 80kn? Zašto to ne bi pospješilo prodaju? Ja mislim da bi. Internet bi samo pridonio tome jer je najbolja reklama. Treba stati na kraj izvođačima koji podržavaju ACTA-u jer imaju jedan hit na cijelom CD-u i radi toga ga hoće prodati. Kako uopće znati što je na CD-u bez da ga prije kompletno ne poslušaš? Do sada smo kupovali nečije djelo ‘na slijepo’. Sad kada postoji internet mi zapravo možemo poslušati cijeli taj album, ili bilo koje drugo djelo, bez da slijepo vjerujemo reklamama i omotu, zar ne? Toga se oni i boje jer većina danas hoće prodati komad magle.
Imaš li prijedlog kako na neki drugi način zaštiti autorska prava, odnosno intelektualno vlasništvo?
Intelektualno vlasništvo je škakljiva tema i treba naći pametne ljude da o tome prvo javno vode debatu pa nađu nekakvo logično rješenje. Do sad smo vidjeli sve osim logiku.
Već u ranoj dobi pokazivao si informatički talent te si zbog hakiranja raznih web stranica imao problema s policijom. Kako sada gledaš na te dane i znaš li koliko si stranica uspio hakirati?
Dani ponosa i slave (smijeh). To su bili dani kad je sve bilo ‘lako’. Hakirati noću, spavati danju, ništa između. Nije bilo nekih obaveza, sve je bilo lakše u mlađim danima. Broj hakiranih stranica ne znam, ali radi se okvirno o stotinama. Prvi put sam zaglibio kad sam uletio saborskom zastupniku Veselinu Pejnoviću u računalo. Nešto smo se sukobili pravnim putem, međutim, danas smo prijatelji preko Facebooka i dajemo savjete jedno drugom.
Kakva je danas tvoja suradnja s policijom? Pomažeš li im u određenim slučajevima?
S policijom sam u odličnim odnosima, uvijek spreman pomoći koliko mogu. Dobio sam ponudu čak da radim za jedan odjel u Šibeniku i već jako dugo razmišljam o tome. Možda bi neki vidjeli sukob interesa, mada nisam osoba koja bi iskoristila povjerenje takvih institucija. Mnogi policajci su mi i osobni prijatelji, gotovo svaki drugi dan sam sa nekim od njih na kavi.
Zbog čega uopće ‘provaljuješ’ internetske stranice, koji su tvoji razlozi?
Ima dosta razloga, zadnji su bili politički motivirani. Sve manje mogu biti hladan na ispade lokalnih političara i njihovo ‘rođačko’ bacanje novca. Mislim da ću sve više sebe nalaziti na političkom putu. Nekad su bili osobni razlozi, a najmanje ima onih za samodokazivanje. Sve je, uglavnom, iz nekog protesta.
Jesu li Šibenčani, ili Hrvati općenito, prema tvom mišljenju, informatički pismeni? Znaju li se koristiti računalom?
Nedovoljno. I to u stanju opadanja. Budemo li morali koristiti nove hrvatske riječi online, mislim da će ljudi sve manje shvaćati što to zapravo znači. Kao što u engleskom postoji odvojena grana koja se zove računalni engleski, tako mislim da mi, pošto takav jezik nemamo, ne bismo smjeli riječi ni izmišljati. Facebook i slične društvene aplikacije stvarno zatupljuju, generalno nemam ništa protiv toga, ali sam starija generacija koja već zna svoje. Mlađi imaju takozvanu ‘početnu stranicu’ namještenu na Facebook i tamo su po cijele dane. Rijetko koju korisnu informaciju vide, 99% je smeće. U šibenskom kontekstu mislim da stvarno možemo bolje, ali gradonačelnik, iako mu je to parola, nije napravio ništa u svezi s tim. Na zadnji upit moje udruge nije ni odgovorio, a znao se prepucavati sa mnom po novinama. Mislim da bi i neke druge grane trebalo dodatno računalno opismeniti, poput policije, zdravstva i sličnih  ustanova  koji i dalje većinom sve pišu ručno. U hrvatskoj se naziv ‘informatički stručnjak’ olako uzima.

 Facebook Vlada Zorana Milanovića
Podržavaš li što se nova hrvatska Vlada ‘otvorila’ internetskoj publici putem Facebooka i Twittera? Trebaju li te primjere slijediti i druge institucije?
Trebaju, ali trebaju biti opušteniji i manje formalni na internetu. Internet je takav medij. Više se pazi kako će nešto napisati nego što će se napisati. Je li veliko ili malo slovo, tvrdo ili meko…Umjesto da opušteno pišu, nitko im neće zamjeriti. Osobnog sam mišljenja da Vlada samo želi pridobiti mlađu publiku, ništa drugo, mislim da većina i nije online pismena i da netko piše za njih, što sigurno nije dobro.

Nema nedodirljivih
Postoji li web stranica koju je nemoguće provaliti?
Ne postoji. Stvar je u tome da velike kompanije imaju mnogo ljudi zaposlenih te puno njih danonoćno nadgledaju servere. Svejedno, nekad je velika samouvjerenost administratora glavni razlog pada servera.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.