‘Potrebno je pouzdano utvrditi tko je između Republike Hrvatske i Grada Šibenika odnosno Općine Tisno i DVD-a Tisno pasivno legitimiran naknaditi štetu tužitelju, obzirom da mu iz navedenog štetnog događaja pripada jedna naknada’. Tako, između ostalog, glasi objašnjenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu koje je odgovorilo na upit novinara o tome zašto je podnijelo žalbu na presudu Frani Lučiću prema kojoj su mu Grad Šibenik i Republika Hrvatska dužni isplatiti 1,75 milijun kuna te nadoknaditi dosadašnje i buduće troškove tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade te poboljšane prehrane.
Podsjećaju kako se zbog slučaja Frane Lučića vode dvije parnice, jedna pred Općinskim sudom u Šibeniku koju je Lučić podignuo protiv Općine Tisno i DVD-a Tisno, a druga pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv Republike Hrvatske i Grada Šibenika.
‘Naime, to je bio jedan od razloga zbog čega se nisu stekli uvjeti za sklapanje nagodbe. Republika Hrvatska je sudjelovala kao tužena u parnici pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu i tijekom cijelog postupka isticala da ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za nastali štetni događaj i iz tog razloga je i uložila žalbu na presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu’, piše u priopćenju DORH-a.
U žalbi koju je DORH objavio u cijelosti, navode kako je ‘izostala i ocjena suda prvog stupnja u tome je li se u ovom slučaju Hrvatska vatrogasna zajednica ima smatrati krovnom vatrogasnom organizacijom, a DVD Tisno njenom ustrojstvenom jedinicom na koju je Republika Hrvatska prenijela svoje ovlasti u svezi intervencije 30. kolovoza 2007. godine, kao i o tome odgovara li Republika Hrvatska za štetu zbog navedenog ustroja operativnih snaga odnosno zbog propusta u obavljanju nadzora nad radom vatrogasnih postrojbi’.
Prvostupanjski sud, naime, utvrdio je da Republika Hrvatska odgovara po objektivnom kriteriju, no DORH tvrdi kako ‘mora postojati uzročno-posljedična veza između štetne radnje i nastale štete, kao jedne od osnovnih pretpostavki za štetu’.
U ovom slučaju, navode dalje u žalbi, za odgovornost RH mjerodavne su odredbe Zakona o vatrogastvu.
‘Ministar unutarnjih poslova , na prijedlog Hrvatske vatrogasne zajednice, propisat će mjerila za ustroj, razvrstavanje i način djelovanja vatrogasnih postrojbi, dok upravni inspekcijski nadzor nad provedbom ovog Zakona i propisa donijetih na temelju njega te radom vatrogasnih postrojbi u provedbi javnih ovlasti obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Stoga ne postoji odgovornost države za štetu koja nastane zaposlenicima vatrogasnih postrojbi zbog nesreće na radu’, navodi DORH.
Država kao tuženica poziva se zato na odredbe Zakona o radu, prema kojima poslodavac odgovara za štetu koja nastane njegovim zaposlenicima.
‘Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za predmetni štetni događaj unatoč činjenici da je Zakonom o vatrogastvu propisano da je Glavni vatrogasni zapovjednik djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova…s obzirom da odgovornost države postoji samo u okviru citiranih zakonskih odredbi, ali ne i za štetu koja nastane zaposlenicima vatrogasnih postrojbi zbog nesreće na radu’, piše u žalbi.
To bi, po njihovom mišljenju, značilo da je država odgovorna za svaku štetu proizašlu iz svakog požara.
Što se tiče zapovjednog lanca, država kao tuženica ističe da su u akciji na Kornatima, osim DVD-a Tisno, sudjelovali i DVD Vodice, DVD Zablaće i JVP Šibenik pod zapovjedništvom županijskog vatrogasnog zapovjednika, ‘slijedom čega nema propusta na strani tijela za koje odgovara država, već je eventualno propust mogao nastati na nižim razinama’.
Na kraju žalbe država ističe i da je visina utvrđene novčane naknade previsoka jer se ona ‘mora kretati samo u okviru osnovnih smjernica te mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika’.
Podsjetimo, riječ je o ponovljenom suđenju s obzirom da je presuda iz 2015. godine, kojom je odbijen Lučićev tužbeni zahtjev, ukinuta 2018. godine rješenjem zagrebačkog Županijskog suda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
