Komemorativnim skupom u šibenskoj Gradskoj vijećnici, rodbina, prijatelji i suradnici odali su danas počast Mladenu Bjažiću, pjesniku, književniku i novinaru, koji je u četvrtak sahranjen na svom rodnom Zlarinu.
Skup je počeo Bjažićevim stihovima i minutom šutnje te osvrtom Živane Podrug na dug i plodan život Mladena Bjažića koji je umro 24. siječnja, dva dana prije svog 93. rođendana.
Nadahnuto su o Bjažiću govorili Željko Burić, gradonačelnik Šibenika, Toni Biberica u ime Zlarinjana, Zvonko Varošanec u ime zaposlenika HRT-a i prijatelj Jakša Fiamengo.
Riječima i stihom od prijatelja Mladena su se oprostili kolege pjesnici Pero Mioč i Dinko Škevin.
– Ostao je na Zlarinu oslobođen darova, oslobođen časti, oslobođen sreće, osobođen tuge, oslobođen briga, oslobođen života, oslobođen postojanja… i gdje ga tražiti? Iza sebe je zatvorio vrata biografije. Od sada ga možemo tražiti u gajevima riječnika i leksikona. Njemu je riječ bila početak, bila mu je čudo, a danas je oskrnavljena. Mladene toliko od naših riječi kojima smo služili i kojima smo se služili, kazao je Mioč.
Prijatelj i pisac Mladen Tabulov Truta pročitao je epitaf koji je sam sebi odavno sročio Mladen Bjažić.
‘Sanjao sam često dok sam bio dijete kako imam laka baršunasta krila. Tek mi se u smrti želja ispunila.’
– U trenutcima tuge i sjete, istina rijetkim. Predosjećajući neumitni rasplet životnog puta, rekao bi ponekad ovako. Ka’ umren pa ka’ me dovedu u crikvu i stavu u kašetu isprid oltara ne znam hoće li ki čakoda reć o meni ma hotija bi da se ti uspenješ na oltar i rečeš dvi tri beside. Ma ne puno. Reci in da in fala ča su došli ispratiti me i da ne plaču. Da san se ja naživija i lipa godišća potega. Da san živija lipo, puno svita vidija, puno žen’ ima, puno dobroga napravija, a nikomu zlo učinija i da miran grin na oni svit. Ispratite me još do greba, poslušajte trumbetu oli klapu i hote mirno svojin puton. Ne plačite, ne tugujte za manom jerbo san ja miran i srićan poša na oni svit. A svima vama želin od srca život kakov san ja ima. Živi i zdravi bili dobri moji ljudi, čekan vas na nebesima, ma nemojte prešit, prenio je Bjažićeve riječi Truta.
Knjiga žalosti preseljena je nakon komemoracije u šibensku knjižnicu, uz prigodnu izložbu kojom se knjižnica oprašta od Mladena Bjažića.
