Šibenski Autransport solventna je tvrtka koja je zadržala svoje radnike, podmirila sve svoje obveze prema njima i u stalnoj je potrazi za vozačima autobusa, automehaničarima i autoelektričarima. Tako je u srpnju ove godine sud izvijestila stečajna upraviteljica Marina Nekić nakon dvogodišnjeg nadzora stečajnog plana te je zapravo tim aktom stečaj dovršen. Međutim, vrlo je izražena pobuna Šibenčana zbog kašnjenja ili nedolaska autobusa na redovnim linijama, a svjedoci smo i njihovih čestih zapaljenja i kvarova. Upravo to je bio povod za razgovor s direktorom Autotransporta Branimirom Knezom.
Prije šest mjeseci prestao je dvogodišnji nadzor stečajne upraviteljice nad Autotransportom. Jeste li konačno rentabilna i solventna tvrtka, odnosno je li pred vama svjetla prijevoznička budućnost pod okriljem Čazmatransa?
Stečaj je završen, a mi uspješno brodimo nemirnim vodama. Zašto kažem nemirnim? To se, prije svega, odnosi na pad broja putnika globalno i cijene rasta goriva na međunarodnom tržištu. No, imamo sve parametre za razvoj, a ne bismo se bavili ovim poslom da sebe ne vidimo dugoročno kao uspješnu i solventnu tvrtku.
Stečaj se, dakle, pokazao kao spas za tvrtku. Morali ste zadržati sve radnike s ugovorima na neodređeno, njih oko 160. Imate li isti broj zaposlenika nakon kraja stečajnog nadzora i sada?
Trenutačni broj zaposlenika je oko 125. Većina ih je otišla prirodnim odljevom radne snage, to jest umirovilo se. S druge strane, moram reći da imamo problema s pronalaskom radnika pa tako imamo stalno otvorene natječaje i tražimo vozače, automehaničare i autoelektričare. Plaće radnicima nikad nisu kasnile, a i vrlo dobre su za hrvatske uvjete.
Vozni park čini otprilike pedesetak autobusa. Obnavljate li ga?
Vozni park čini 60 vozila, s time da je 25 vozila kroz ovo razdoblje obnovljeno, odnosno kupljeni su mlađi ili novi autobusi. Dakle, više od trećine je, ili novih, ili novonabavljenih buseva. Prosječna starost vozila je 13 godina, što je inače prosjek u Hrvatskoj. Naravno, naša težnja je da još ‘pomladimo’ taj vozni park.
Ipak, Šibenčani se prilično često žale da su autobusi zastarjeli, ne dolaze na vrijeme, ili uopće ne dođu… Je li to istina?
Ne možemo reći da ne bude pojedinačnih stituacija kada se dogodi kašnjenje ili kvar. Međutim, u ovoj branši je to uobičajena stvar, a još je izraženije gdje je grad manji. Činimo sve napore da u takvim situacijama što prije odreagiramo, pošaljemo zamjenski autobus koji odmah stiže iz garaže. No, na nas je bačena javna stigma zbog nekoliko slučajeva koji su odjeknuli u javnosti, a koje smo vrlo brzo riješili. Svim dobronamjernicima smo uvijek dostupni na usluzi, pri telefonu… Sve dobronamjerne ljude pozivam da iskažu eventualna nezadovoljstva i sugeriraju nam kako da budemo što bolji. Od 200 polazaka jedan bude problematičan, i traži se uzrok, krivac… Stojimo pri tome da se kvar može dogoditi, ali na neke faktore ne možemo utjecati.
Može li se vjerovati tvrtci čiji autobusi ne dođu, a građani se ne pojave u školi ili na poslu? Evo, na Facebook stranici ‘Iz Šibenika si ako… imaš problem s Autotransportom’ vam baš i ne vjeruju…
Nitko me od gospode s te Facebook grupe nikad nije nazvao. Mogu me kontaktirati jer je moj broj javan. Ne mora to biti formalan sastanak, možemo popiti i neformalnu kavu. Ako imaju stručnog kadra poput inženjera prometa, neka nam predlože zaposlenike jer nam fali i tih ljudi. Pozivam ih da budu konkretni i da se uključe u rad. Ova Facebook grupa, mogu slobodno reći, blati Autotransport, što nije u redu. Zaposlenici mi prenose što se događa na toj stranici, ali mislim da bi bilo korektnije doći i ukazati mi osobno na problematiku.
Svjedoci smo i zapaljenih autobusa po cestama. Predstavljaju li oni opasnost za putnike?
Nimalo ugodno nije ako dođe do požara na vozilu. Svjedoci smo da se to učestalo događa, što prijevoznicima u Hrvatskoj, što izvan Hrvatske. Pa evo, nedavni problem u Švicarskoj. Vozila su takve konstrukcije da iskra od elektroinstalacije vrlo brzo poprimi velike razmjere i nemoguće je ugasiti autobus kad plamen krene. Sva sreća je da smo imali savjesne i odgovorne vozače koji su uvijek na vrijeme uspjeli zaustaviti vozilo i evakuirati putnike. To se događa. Jednoj hrvatskoj tvrtci se u mjesec dana pet autobusa zapalilo. To je ogromna materijalna šteta, a još veća je za imidž tvrtke.
Hoćete li nabavljati nove autobuse kojim bi mogli kvalitetno premrežiti grad?
Nama sada u Šibeniku prometuju autobusi najvišeg europskog stanarda, tipa Setra, MAN i Iveco. Autobusi u gradskom prometu su kompletno zamijenjeni. U ovoj situaciji grad je kvalitetno pokriven tim markama autobusa. Što se tiče samog polazaka i satnica, to je tema davatelja koncesije, dakle Grada i nas. Sve ono što je koncesijskim ugovorom dogovoreno mi, kao prijevoznik, poštujemo.
Što je s nerentabilnim linijama? Naime, pri dobivanju koncesije za adiministrativno područje Grada Šibenika obvezali ste prometovati i na tim linijama prema udaljenim naseljima i selima. Stvara li vam to financijski pritisak?
Naravno da nam stvara financijski pritisak. Ali, mi smo pristali, potpisali ugovor koji ćemo i dalje poštovati.
Grad Šibenik vam iz proračuna godišnje dodjeljuje oko 2,7 milijuna kuna za sufinanciranje posebnih kategorija? Je li to dovoljan iznos?
Ne. Nije dovoljan iznos. Imamo našu rak-ranu, a to su troškovi goriva pa održavanje voznog parka… Sve su cijene otišle u nebo. Komercijalna cijena karte ili pokaza umirovljeniku bila bi puno veća. Često se govori da nas Grad pomaže, ali to nije istina. Oni pomažu svoje socijalne kategorije.
Što kažete na najave šibenskog gradonačelnika Željka Burića koji je, ponukan problemima s Autotransportom, najavio da će Grad osnovati svoju prijevozničku firmu. Uostalom, javni prijevoz je u nadležnosti većine hrvatskih, ali i svjetskih gradova…
Ne možemo utjecati na odluku Grada. Ako žele formirati svoje poduzeće, onda će ga formirati. No, svi smo svjesni koliko taj projekt košta i da je to jedan ogroman zalogaj. Neprocjenjiv. Morate računati da jedan novi autobus košta preko 200 tisuća eura. Ako ćemo o vozilima na hibridni pogon, onda su cijene još i više. Da sam ja gradonačelnik, bio bih vrlo oprezan s takvim projektom.
