Sportsko igralište. Provlačila se ta ideja kroz zube generacijama mlađih mještana Ražina Donjih kad bi ih priupitali što žele za kvalitetniji život. Ovih dana ta njihova davna želja se i ostvaruje. Naime, od početka travnja Športsko-rekreacijski centar Ražine, za kojeg je iz šibenskog proračuna osigurano 2,4 milijuna kuna, bit će u funkciji, a mladi Donji Ražinci će tako kao posljednji gradski kvart konačno dobiti svoje igralište. Upravo zato smo posjetili taj najistočniji kvart gdje nas je dočekao predsjednik gradske četvrti Frane Škubonja s nekolicinom mladića koji jedva čekaju odigrati partiju košarke i nogometa.
– Evo vidite sami, pri kraju je završetak izgradnje centra. Nakon nogometa ili košarke, imat ćemo se gdje presvući, a oni koji žele atletsko tijelo, moći će ga tesati na posebnim uličnim spravama. Dobro je i to što će biti 10 parkirnih mjesta, reflektori, prilazni put… Ma ocjena je pet plus – iskreno će 27-godišnji Frane koji za sebe kaže da je nova generacija Ražinaca, beskompromisna u brizi za svoje mjesto.
Ponosno nam Frane pokazuje obrise centra. Priča nam koliko to znači za taj rubni dio grada, a dobacuje i onu poslovicu ‘U zdravu tijelu, zdrav je i duh’.
– Mladi više neće biti na ulici, bavit će se sportom. Ovo je stvarno velik uspjeh – veli nam dok razgovara s mladim Ražincima među kojima je, kako kaže Frane, njegov pobočnik Bepo Skorić.
Ima li tu mjesta za mene?
– Ovo nam je trebalo. Ima puno aktivnosti kojima ćemo se moći baviti – napominje Bepo kojemu ipak fali onoga što najviše fali 19-godišnjacima – mjesta za izlaske.
Kazuje Bepo da mu je drago jer je ostao studirati u Šibeniku. Kući je. Pitamo ga jesu li Ražine mjesto njegove budućnosti?
– Pa mislim da jesu. Jako volim Ražine. Tu sam među ljudima koje znam, koje poštujem i koji mene poštuju. Prezadovoljan sam što idemo ovim putem i što našem mjestu pokušavamo osigurati što bolju budućnost – veli Bepo.
Uz Oksid se lakše diše
Taj mladić jedan je od dvadesetak mladih ljudi koji pokušavaju nešto u svom mjestu, objašnjava nam Frane. Klapa je to koji se druži, ali i koja se trudi nešto napraviti za boljitak rubne gradske četvrti.
– Na posljednjim mjesnim izborima na čelo Ražina Donjih došla je skupina mladih ljudi. U isto vrijeme pojavila se i skupina ljudi koja se bavi promicanjem alternativne scene. Riječ je o udruzi Oksid s kojom intenzivno surađujemo po pitanju bilo čega u mjestu – ponosno će Frane dok, kako sam kaže, bahato može reći da je okupio gotovo cijelu mladost.
Ražinsko stanje uma
Svatko od ražinske mlade klape ima svoj resor. Slikanje, crtanje, sviranje, repanje – sve je to dio širokog izražajnog dijapazona mladih Ražinaca. Pomalo sramežljivo za riječ nam se javio reper Petar Labrović koji lirikom opisuje ražinsko stanje uma.
Znamo za splitsko, ali ražinsko stanje uma. Kakvo je to stanje, ne možemo izdržati, a da ne pitamo.
– Pa opisujem ražinske karaktere na dobar ili loš način. Evo na dobar način opisujem svoju ekipu s kojom provodim vrijeme tu u udruzi – lakonski odgovara Petar koji u Ražinama vidi svoju budućnost, ali i bolju budućnost svih narednih naraštaja.
A zašto ‘Mali Japan’?
Dok pričamo s mladim Ražincima na još uvijek nedovršenom športskom centru, pitamo ih zašto Ražine zovu ‘Mali Japan’?
Stvar je vrlo jednostavna. Ekipa Ražinaca, koja je davne 1977. godine služila JNA, napravila je ražinski znak s dva trokuta, cestom, polukrugom i zrakama.
– Donji trokut su Ražine Donje, gornji trokut su Ražine Gornje, a između je ražinski most. Crtica je cesta koja spaja Šibenik i Split preko Vrpolja. Polukrug je brdo Umina, a ponad njega zrake sunca. Jednog od Ražinaca polukrug je posjetio na zastavu Japana. Kako je Japan ‘zemlja izlazećeg sunca’ i najistočnija zemlja na zemljopisnoj karti, a Ražine najistočniji šibenski kvart gdje izlazi sunce, onda su Ražine dobile nadimak ‘Mali Japan’ – ispričao nam je Frane te ponosno pokazao tetovažu ‘ražinskog znaka’ na lijevom ramenu.
Dakle, nije riječ o srednjoškolskom hiru, nego o znaku i priči staroj već 40 godina, zaključio je mladi šef gradske četvrti dok je sa svojom ekipom promatrao radove na športskom centru koji je, eto, bila želja Ražincima barem 40 godina, koliko je star i njihov znamen.
Dok je jedna generacija stvarala identitet, druga je lobirala i izlobirala športski centar. I na to su jako ponosni…
