Sutra, 29. listopada, u 3 sata ujutro završava ljetno i počinje zimsko računanje vremena vraćanjem kazaljki za jedan sat unatrag.
U nedjelju će tako, oni koji mogu, spavati sat dulje, a tko ne može, ima priliku do 7 sati upaliti perilicu rublja, posuđa, peglati ili što god drugo što traži struju, jer sa zimskim računanjem vremena počinje i jeftinija tarifa za električnu energiju od 21 do 7 sati, a skuplja od 7 do 21. Jednako tako, zimsko računanje vremena znači i obavezu stalno upaljenih svjetala na automobilima.
Dva puta godišnje sigurno se mnogi još zapitaju kome je palo na pamet to pomicanje sata. Prva je to, kao obavezu svim svojim ‘članicama’, uvela Austro-Ugarska 1916. godine, što znači da smo i mi neka vrsta pioniri nečeg što je, pokazuju istraživanja, zapravo ekonomski i zdravstveno vrlo dvojbeno. Pogotovo danas, jer za ljetnih vrućina, kad klima uređaji zbog vrućina rade dulje, buđenje sat ranije poništava uštedu energije zbog pomicanja sata. Općenito, zbog sve više klima uređaja, ljetna potrošnja struje zna premašiti onu zimsku.
U HEP-u nemaju podatak o tome donosi li nam i koliku uštedu energije, što je primarno bila zadaća pomicanja sata. Stručnjaci ističu da promjena našeg bioritma zbog samo jednog sata ne uzrokuje poremećaje u spavanju jer da bi došlo do promjena u našem biološkom satu, potrebna je promjena od najmanje tri sata.
Sve logičniji put, kojim polako kreće i Europska unija, je onaj ruski, gdje su ukinuli pomicanje sata kada im se, zbog toga, povećao broj jutarnjih prometnih nesreća.
