Prošlo je 26 godina od akcije ‘Nos Kalik’, prve oslobodilačke operacije Hrvatske vojske

Prije 26 godina na današnji dan provedena je vojna akcija ‘Nos Kalik’, prva oslobodilačka akcija Hrvatske vojske. Svakom vojnom analitičaru i vojniku poznato je da je forsiranje rijeke jedna od najtežih i najzahtjevnijih zadaća za koje je potrebno izuzetno dugo vrijeme priprema i planiranja. U Operaciji ‘Nos Kalik’ forsirane su dvije rijeke, Krka i Čikola što daje posebnu težinu, važnost i značaj samoj Operaciji.

Važnost oslobađanja Nos Kalika vojno i strateški je nemjerljivo, kako za sigurnost skradinske bojišnice tako i kao predradnja za drugi dio oslobađanja Miljevačkog platoa.

ivan vukic niper

Selo Nos Kalik se nalazi na samom rogu omeđeno rijekama Čikolom i Krkom. To je jedno od osam sela koje se nalaze na miljevačkom platou, a koja su u sklopu bivše općine Drniš okupirana u rujnu 1991. godine. Akcija izvedena upravo u tom selu bila pravi test za hrvatske vojnike. Ne pretjerano naoružani, ali hrabri i odlučni, pripadnici 4. bojne 113 brigade ojačani diverzantskim vodom 113 brigade krenuli su u oslobađanje Nos Kalika. Bila je to strateška točka, ali ne samo to. Naveliko su počele dolaziti informacije o zločinima paravojnih formacija, četničkih bandita i rezervista JNA nad hrvatskim civilima koji su ostali u okupiranim miljevačkim i prominskim selima. Vodocrpilište Jaruga postalo je potpuno nepristupačno civilima jer je iz okupiranog Nos Kalika danonoćno prijetio neprijateljski snajperski metak. Odluka je bila donesena. Treba osloboditi Nos Kalik! Sustavnim izviđanjem pripadnika izvidničke skupine 4/113. brigade i prikupljenim informacijama od izbjeglih civila s područja okupiranih miljevačkih sela, došlo se do informacije o brojnosti i naoružanju četničkih snaga u selu Nos Kalik. Prikupljenim podacima došlo se do saznanja da se u selu nalazi 30- tak lako naoružanih četnika, mahom domicilnog stanovništva i nešto dobrovoljaca iz Srbije.

– Dio branitelja je sa šest čamaca u okrilju noći prešao Krku, a dio je pregazio rijeku Čikolu. Tijekom zaposjedanja planiranih pozicija četnička straža primijetila je da da se nešto događa te je došlo do otvaranja vatre. Okršaj je trajao cijeli dan i zasigurno bi trajao još samo da nam nije nedostajalo sredstava. Srpski paravojnici bili su zbunjeni jer nisu očekivali da će od strane Hrvata ikada dogoditi protunapad, a kamoli oslobađanje zauzetog teritorija! Na žalost, ova akcija nije prošla bez žrtava… Poginuli su naši suborci Neno Lunić-Đirlić i Drago Brnadić, sa žaljenjem se prisjeća Ivan Vukić, jedan od ratnih zapovjednika u 113. šibenskoj brigadi.

https://www.youtube.com/watch?v=FJcu_MfeucA&sns=fb

Nakon razmjene vatre i završnog stiskanja obruča, četnici su shvatili da više nemaju prostora za manevar, te su predali.Na kraju bitke, na strani hrvatske vojske poginula su dva pripadnika 4/113 brigade, a Ivica Rajčić i Dean Božanić, koji na žalost nije živ, su bili ranjeni. S neprijateljske strane, dva mrtva, tri ranjena i 21 zarobljeni, koji su predani su vojnoj policiji te su živi i zdravi otpremljeni u vojni zatvor u Šibeniku.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.