Veliki intervju na palubi

Ribanje i političko prigovaranje kapetana Baranovića: ‘Bit će izbora, navući ću rukavice i ući u ring’



Foto: Dean Batak
Petar Baranović s našim novinarom na palubi ribarskog broda

Petar Baranović bivši je dogradonačelnik Šibenika i HNS-ov saborski zastupnik i zastupnik ‘Reformista’, a trenutačno je nacionalni potpredsjednik te stranke. Već nekoliko godina nije na izvršnim političkim funkcijama, a oni koji žele mogu ga pronaći za timunom njegova ribarskog broda, Sokola. Pronašli smo ga i mi, usidrenog u uvali Sveti Petar, dok mu je meštar popravljao ‘makinu’. Na palubi susjednog broda s njime smo protresli jako puno tema; od ribarenja, do izgubljenih izbora 2013. godine, propaloj koaliciji s SDP-om 2017. i njegovu povratku u politički ring. Razgovarao je Goran Pauk, a snimao Dean Batak.

Nalazimo se, evo, na ribarskom brodu…  Gdje ste i što radite sada?

Ribanje je moj život od 19. godine. Sve ostalo je bilo između ribanja i ribanja… U svojoj sam temeljnoj životnoj profesiji – kapetan ribarskog broda. Od javnog posla bavim se problematikom sektora ribarstva, što je moja najprirodnija niša i ono što sad radim ‘pro bono’.

Je li lakše biti ribar nego političar?

Psihički i duhovno je lakše, s druge strane je generalno stresno biti poduzetnik u Hrvatskoj. Jer je naša zemlja vrlo neuređena država u kojoj ne postoji sustav potpore gospodarstvenicima. Ove godine sam upravo obilježio 30. obljetnicu otkad je moja noga prvi put ugazila na Sokola. Imam tisuće neprospavanih noći iza sebe na brodu, a već je i 50. godina otkucala.

Kad smo već kod toga, često se na Facebooku obrušavate na neke, prema Vama, loše postupke gradskih, ali i nacionalnih političara…

Naravno. Još uvijek sam potpredsjednik ‘reformista’, a vjerujem da će tako biti i dalje. To je stranka koja nije velika, ali je parlamentarna, ima saborskog zastupnika, župana,… Jednom kad uđete u te vode, to ne izlazi nikad iz vas. Kao dobar poznavatelj izvršne vlasti, mogu znati je li nešto u redu ili nije. Hrvatski politički sustav nije krenuo nabolje, već je atrofirao. Umjesto da zrijemo kao demokracija, mi smo na sve gorem putu.

''Psihički i duhovno je lakše biti ribar nego političar, ali s druge strane je generalno stresno biti poduzetnik u Hrvatskoj''
”Psihički i duhovno je lakše biti ribar nego političar, ali s druge strane je generalno stresno biti poduzetnik u Hrvatskoj’

Je li za to kriv nedostatak poštenja u politici ili nesposobnost?

Ma, krive su iskrivljene vrijednosti u društvu. Apsurdna je situacija da više u nas ne postoji afera kao točka kada netko mora odstupiti sa svoje pozicije. Obveza političara je etičko, moralno i profesionalno ponašanje… Kuščević? Ma ne aludiram ni na koga osobno, događa se to sada, ali i prije, u Vladi, u parlamentu. Imate krug ljudi koji su radi šnicela ubili kravu i bacili sve moralne i etičke vrijednosti pod noge te prešli u krug koji je dosta šaren u politici. Znaju svi na koga mislim.

Ima li uopće poštenja u politici?

Ima ga! Ali je rijetko i nije cijenjeno. Nažalost, nema vrednovanja i kriterija od strane onih koji bi trebali najviše biti zainteresirani, a to su građani i birači. Rezultati političkih izbora su relevantni i pokazuju da građani kontinuirano glasaju za one političke opcije koje su se pokazale najproblematičnijima.

Pitam vas to jer imate bogato političko iskustvo, od dogradonačelničke pozicije do saborske fotelje… Nakon svega toga, kada se prelamalo, vi ste otišli za Čačićem. Jeste li pogriješili?

Ja sam otišao za principom. Nisam pogriješio. Sve ono radi čega sam ušao u politiku i sve ono u što sam vjerovao i u što dan-danas vjerujem je u tom trenutku bilo pogaženo. Tako da su se jednom čovjeku, koji je otišao na odležavanje kazne zbog prometne nesreće, u momentu zgazila sva ljudska prava. Ono što je tada napravljeno je bilo toliko besramno, da sam ja na vrhuncu političke moći, kada sam bio šef županijske organizacije, najvidljiviji politički zastupnik HNS-a, odlučio dati ostavke na sve funkcije i otići od tog društva i sredine pune nemorala.

”Kad sam otišao za Čačićem, otišao sam za principom. Nisam pogriješio”

Vratimo se malo u prošlost… Mnogi vaši politički suvremenici govore da ste bili, odnosno da jeste ”dobar” političar. Citiram, puno ste govorili, ali ste malo radili…

Slušajte. Ja ću vam reći samo jedno, a to je procjena mojih najbližih; da sam u privatnom poslu radio koliko u četiri godine mandata dogradonačelnika Šibenika, vrlo vjerojatno bih imao debeli konto na računu.

Jesu li to teške tvrdnje budući da ste od 19. godine u ribanju za koje kažu da je jedan od najtežih poslova?

Nisam odbijao nijedan posao, a grad Šibenik nije bio raskopan tijekom sezone u mandatu Županović-Vidović-Baranović. U Šibeniku su se tada počele događati investicije, udareni su temelji projekata s kojima se danas rado hvali i aktualni gradonačelnik kao što su plaža Banj, iNavis, tvrđava sv. Mihovila, početak investicija Dogus grupe,… Kad je 2012. godine pao snijeg, Franko i ja od šest ujutro do 11 navečer nismo bili doma, nego smo bili s ralicama na terenu. Za razliku od Grada Splita i tadašnjeg gradonačelnika Keruma. Možda zvuči malo narcisoidno, ali poznam jako malo ljudi u životu koji mogu s nekakvim pravom govoriti koliki sam radnik ili neradnik. Jedan od rijetkih je sad u strojarnici moga broda, a to je mehaničar koji popravlja makinu. Opservacije i kritike onih koji su proveli svoj život na šibenskoj rivi, u finim odijelima, i bez žulja na rukama, me apsolutno ne tangiraju.

Četiri godine ste bili dogradonačelnik u SDP-HNS-ovoj koaliciji, ali kad se malo prisjetimo političke situacije, dvije prve godine su vam proletjele u političkom ‘fajtu’ s koalicijskim partnerima, a i druge dvije nisu baš bile idilične. Zašto?

Mi smo ušli u mandat u teškoj situaciji u kojoj nismo imali potporu u Gradskom vijeću, što nam je stvaralo jako veliki problem. Prvu polovicu mandata smo se uz pripremu projekata, morali nositi i s time kako da uopće opstanemo. To je odnosilo jako puno energije, mada moram priznati da je to bio period kada smo bili puno homogeniji jer smo imali instinkt opstanka. Nakon što je prošla polovica mandata, popustio je pritisak oporbe, a iskreno rečeno, tada je počelo razilaženje mene i mog političkog vršnjaka Franka Vidovića. Iz jednostavnog razloga zato što smo drukčiji tipovi i drukčije shvaćamo politiku. Ali, odradili smo mandat, po mom osobnom mišljenju, profesionalno do kraja, beza afera i repova…

A zašto ste izgubili izbore 2013. godine?

Dio naše ekipe je podcijenio protivnika. To je prvi razlog, a drugi je što sam smatrao da smo trebali profesionalnije prezentirati rezultate našeg rada koji su bili stvarni i konkretni, ostvareni u puno težim okolnostima nego što ih ima sadašnji gradonačelnik. Jer, mi smo pola mandata odradili s Vladom koja nam nije bila sklona, HDZ-ovom, ali i u vremenu kad su bili vrlo skromni predpristupni fondovi. Pobijeđeni smo vrlo mudrom odlukom današnjeg gradonačelnika da angažiraju Krešimira Macana koji je uspio perfidno izdevalvirati naše rezultate. Imam običaj i danas reći, makar mi nije namjera uvrijediti gospodina Burića, ali na momente mi se čini da je pravi gradonačelnik Grada Šibenika Krešo Macan, a ne Željko Burić.

”Da sam u privatnom poslu radio koliko u četiri godine mandata dogradonačelnika Šibenika, vrlo vjerojatno bih imao debeli konto na računu. Kritike onih koji samo znaju piti kavu na rivi u finim odijelima apsolutno me ne tangiraju”

Ajmo malo na aktualnije izbore, ove posljednje lokalne. Naime, kuloari su 2017. godine brujali o velikoj centralno-lijevoj koaliciji; Vidović, Ukić Kotarac i vi kao trojka koja je trebala ”napasti” gradonačelnika Željka Burića. Je li istina da ste upravo vi minirali taj pakt?

Bilo je razgovora o koncepciji u kojoj je Franko Vidović trebao biti kandidat za šibenskog gradonačelnika, a onda sam nastavno na to trebao biti kandidat za dogradonačelnika, kao i Iris Ukić Kotarac. Došlo je do izmjene odluke u kojoj se kao kandidat SDP-a postavio mladi kolega Živković. Međutim, smatrao sam da je, s obzirom na moj politički kapacitet i imidž i ono što sam prošao u životu da idem njemu kao kandidat za zamjenika, zapravo meni bilo politički neprirodno. Ja sam u tim trenucima donio odluku da odustajem te sam predlagao okupljanje ostatka stranaka i stvaranje treće opcije. Građanima bismo dali šansu izlaska iz bipolarne klopke stranaka, HDZ-a i SDP-a, koje kvalitativno ne odskaču jedna puno od druge. Međutim, tu su sujete radile, a bilo je i dosta neiskusnog i nelogičnog ponašanja mladih kolega iz Živog zida i Šibenskog građanskog foruma. Na kraju nije preostalo ništa, nego da izađem sam na izbore.

Ima li tko snage, uključujući i vas, maknuti sadašnju ekipu s vlasti u Šibeniku? Čini se da im dobro ide, imaju par velikih EU projekata, Poljanu, samostalnih 13 ruku u gradskom parlamentu, a glavna oporba je ipak još uvijek mlaka…

Imaju strašnu organizaciju iza sebe, organizaciju ljudi koji su se kroz tu stranku i realizirali, osobno i profesionalno. S druge strane, oporba je kaotična, neorganizirana, konfuzna, čas ih ima, čas ih nema. Ne vidim nikog u zadnjih godinu dana, pa i oni koji su imali politički kontinuitet, da nešto odskaču. Primjer je Iris Ukić-Kotarac, čini mi se da i ona gubi motiv. S druge strane, oporba funkcionira onoliko koliko im birači daju kisika. Čini mi se da je ljudima postalo svejedno, što nije dobar izbor. Oporba je anemična u Šibeniku i moja osobna je procjena, da ako bi se iskreno okupili i krenuli raditi kako treba, da tu mesa ima. Kaotična prometna situacija, nesređene plaže, propale dionice Jadranske banke, raskopani Medulić… Ima materijala za nadmetanje. Ali da bi se nadmetali i nosili dres, morate biti u formi, ali ova ekipa sada, da se ne naljute, baš i nije u formi.

”Oporba u Šibeniku je kaotična, neorganizirana i konfuzna, čas ih ima, čas ih nema. Ima materijala za nadmetanje. Ali da bi se nadmetali i nosili dres, morate biti u formi, ali ova ekipa sada, da se ne naljute, baš i nije u formi”

Što je sada s vašim političkim djelovanjem. Pretvara li se ono u više ribarsko-ekološki aktivizam ili planirate, da se izrazimo vojnom terminologijom, ponovni proboj?

Apsolutno će biti proboja! Nemam ja sto godina, sad sam u zrelim političkim godinama. Dosegao sam u karijeri političara respektabilne rezultate zbog kojih imam osjećaj dužnosti bavljenja politikom. Bavio bih se očuvanjem vitalnih resursa kao što su pitka voda, more, obalni prostor, pomorsko dobro, riba u moru… Službe nam danas ne funkcioniraju. Naime, svaki put kad se vraćam s mora, svjedočim kako mrtvo-hladno dozvoljavamo da nam se nautičari sidre na plovnom putu jer kanal je navečer pun usidrenih jedrilica samo zato da ne plate privez.

Možemo reći da je povratak blizu?

Nisam nikad ni izišao, samo što sam se krenuo baviti onim dijelom strateških tema koje dnevno vidim. Ja sam na moru svaki dan. Tema, za koje osobno imam strasti, ima jako puno. Očekivao sam da će se politička situacija poboljšati, ali svjedočimo samo unutarstranačkim trvljenjima, na svim razinama, od Živog zida, SDP-a, HDZ-a… Dečki se ne bave ničim konkretnim, osim što se međusobno obračunavaju, vidljivo i nevidljivo. I to u gotovo u svim značajnim političkim strankama.

Jedno vrijeme spominjani ste kao mogući šef Plovputa, Jadroplova pa kao zamjenik ravnatelja državnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Jesu li to bile kuloarske priče ili realne mogućnosti?

To su bile varijante koje su se hipotetski razmatrale na tragu mog raspoloženja, ali i stvarne potrebe za kadrovima. Kad bi vi pretresli sve stranke, možda bi pronašli 80 posto kadrova potrebnih za funkcioniranje države. Bio je prijedlog i da uđem u upravu Jadroplova, a oni su se u Splitu iz uprave propeli na zadnje noge pa sam zahvalio predlagateljima i otišao dalje u svom privatnom poslu. Plovput nikad nije bila kombinacija. Bila je kombinacija baš u spomenutom Fondu jer je to tema koja živi u meni, a u konačnici sam i inženjer morskog ribarstva. Bilo je razgovora, ali formalne prepreke su bile jače jer mi je trebalo dugogodišnje iskustvo unutar Fonda, a ja to nisam ispunjavao.

”Očekivao sam da će se politička situacija poboljšati, ali svjedočimo samo unutarstranačkim trvljenjima, na svim razinama, od Živog zida, SDP-a, HDZ-a…”

Imate li nešto drugo u političkim kombinacijama?

Ima uvijek nešto, ali o tome je prerano govoriti. Ništa još nije toliko konkretno da bih o tome pričao. Namjeravam se nastaviti baviti svojim obiteljskim poslom, a nastojat ću, uz to, naći i posao na kopnu koji će mi biti prirodna niša i profesionalni izazov. Jer, biologija radi svoje i nakon 30 godina na moru tijelo pokazuje signale izraubanosti.

Vaša budućnost? Ribanje i virtualno ribarsko prigovaranje ili, pak, povratak u politički ring?

Bit će izbora, a ja ću odrediti u koji ring ću ući. Rukavice imam i boksat ću, a trenutačno još uvijek treniram, figurativno rečeno. Uoči ovog intervjua sam razmišljao… Sjetio sam se sljedećih imena, možda će to sad ispasti sujetno s moje strane, a ona su Supek, Gotovac, Veselica, Savka Dabčević-Kučar, Budiša. Zanimljiv je taj njihov put i kalvarija koju su prolazili kroz hrvatsku politiku i to što su gurnuti na margine. Moja osobna plovidba hrvatskom politikom je slična plovidbi svih ljudi koje cijenim kao čestite, a naveo sam im imena. Oni su vrhunske intelektualne i moralne vertikale i meni osobno uzor. Isti ljudi koji su pokušavali i gurali njih na margine, našli su se i na mom političkom putu. To su stvarni vladari koji i danas vladaju iz sjene. Dečki iz bivšeg političkog sustava…

”Supek, Gotovac, Veselica, Dabčević-Kučar, Budiša… Moja osobna plovidba hrvatskom politikom slična je putu tih ljudi. Isti ljudi koji su pokušavali i gurali njih na margine, našli su se i na mom političkom putu. To su stvarni vladari koji i danas vladaju iz sjene. Dečki iz bivšeg političkog sustava…”

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.