‘Navali narode, još malo pa nestalo’, ‘Je l’ može jeftinije’… Živahno je bilo od ranog jutra na jednom od najpoznatijih sajmova u Hrvatskoj, onom u Benkovcu. Tražili iglu ili lokomotivu, svakog 10. u mjesecu put će vas odvesti ovdje, a ako sajam ‘pada’ na dane vikenda očekuje vas velika gužva i brojna poznata lica jer Benkovački sajam je Šibenčanima omiljena destinacija. Tako je bilo i danas. U nepreglednoj koloni automobila, svaki drugi bio je šibenskih registracija.
– Ma koje kupanje ili izlet na Krku, ako je sajam vikendom obavezno bacimo đir. Ne tražim ništa posebno, ali uvijek se vratimo sa sirom, kobasicom ili nekom sitnicom, a i ćevapi su nezaobilazni nakon obilaska – kazao nam je Marko koji iz Šibenika ‘skokne’ na sajam uvijek kada se poklopi s neradnim danom.
Sajam se održava na čak šest hektara u blizini grada, a riječ je o tradiciji duljoj od stoljeća. Mjesto održavanja se promijenilo, ali datum je ostao isti i to je, kažu nam prodavači, nešto što se ne smije mijenjati.
– Ja sam iz Benkovca i ovdje dolazim otkad znam za sebe, ali puno toga se promijenilo. Naroda ima, ali nema novaca. Pokoja metla, peka, malo mandarina, a sve ostalo je luksuz – kazao nam je Vito Gulić koji prodaje slike šaljivih natpisa, ali i pokoju drugu sitnicu.
Luksuz, rekao bi on. Ali zato za susjednim štandom s mandarinama vlada prava gužva.
– Jučer ubrane, ajde, to može stajati do Božića. Uzimaj, aj, nemoj me pilat’ – nagovara prodavač potencijalnog kupca koji mandarine na kraju i uzme.
Vuna, slike svetaca, termo čarape, čvarci, sir, domaće životinje, posuđe ili krzno, na sajmu nema čega nema.
– Sad sam u domu, ali na sajam dolazim. Sve ovo ja izrađujem, seko, ali slabo se to kupuje. Nema se para – kazala nam je izuzetno vitalna 97-godišnja Peka Zelić koja prodaje tradicionalne torbe od vune.
Stipe Vuković iz Sinja prodaje balote koje sam izrađuje, a prodaja ide, kako nam kaže, na momente.
– Idu balote, ljudi su oduvijek igrali i igrat će, ali kriza se osjeti. Zato i prodajemo i neke dodatne stvari, poput preše za sir, stalka za pršut i slično – kazao nam je Stipe.
Peke idu najbolje, kazat će nam mnogi izlagači, ali zadovoljno ruke trljaju i oni sa suhomesnatim proizvodima. Ovi drugi su nešto manje zadovoljni, ali od sajma ne odustaju jer biti dio ovog sajma je čast. Benkovački sajam je postao brend, a to potvrđuje i količina ljudi koja ga pohodi.
– Zrak je čak mastan od ovog mesa koje se peče, ali sve je to dio sajma na koji uvijek rado dođem. Po što sam došla? Po ono na što naletim jer ovdje se ne može ići ciljano, barem ne ja. Jasno, sir i slične stvari se podrazumijevaju, a i ljudi koji dolaze po životinje imaju neki cilj. Mi ostali tumaramo okolo i kupim ono što mi privuče pažnju, a trenutno sam skoncentrirana na ‘vintage’ predmete za novi stan – kazala nam je Šibenčanka Iva.
