Valentina Baus iz rodnog je Šibenika otišla studirati u Zagreb. Izražena kreativnost u pisanju odvela ju je na studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, a tamo su je zaintrigirali odnosi s javnošću. Ipak, jedna praksa s Mislavom Bagom na Novoj TV bila je dovoljna da ta 26-godišnjakinja uvidi kako je novinarstvo ipak njezina prva ljubav. Danas, tri godine kasnije, Valentina je hvaljena kao jedna od talentiranijih mlađih televizijskih novinarki u Hrvatskoj.
– Upravo preko fakulteta Političkih znanosti u Zagrebu došla sam na Novu TV. Bio je to svojevrstan oblik prakse. Profesorica koja mi je tada na četvrtoj godini predavala, rekla nam je kako reporter i urednik Mislav Bago traži studente koji bi mu pomagali oko pripreme praćenja parlamentarnih izbora. Mojih pet kolega i ja dobili smo priliku, otišli smo tamo. Kada je taj period završio, pitala sam mogu li ostati tu i raditi jer mi se jako svidjelo. Za nekoliko dana su me pozvali i eto, već sam više od tri godine na Novoj TV – priča nam Valentina.
Kako to obično biva u životu, 26-godišnja Šibenčanka nije ni sanjala da će jednog dana biti na televiziji koju dnevno u prosjeku prati oko 600 tisuća gledatelja.
– Bilo je to sasvim slučajno. Iskreno, nisam imala ambicije postati televizijski novinar. Otkako sam upoznala profesora na fakultetu Božu Skoku i slušala njegova predavanja u području odnosa s javnošću, počela sam se sve više vidjeti u svijetu PR-a. No, kako život često bude suprotan od onakvog kakvog ga planiramo, otišla sam u nekom drugom smjeru i sada sam zaljubljena u televiziju – ponosna je.
Iznimno je veseli posao novinarke, posebice jer je riječ o jako dinamičnom poslu.
– Upoznajem jako puno ljudi i jako puno vremena s njima provodim. Oduvijek sam bila druželjubiva i mislim da ne bih izdržala na poslu u kojem bih od 8 do 16 sati sjedila u uredu – govori ta komunikativna i nadasve simpatična Šibenčanka.
Društveni događaji, turističke i humanitarne priče – njezin su teritorij.
– Uvijek mi je drago prenijeti dobre vibracije gledateljima ispred malih ekrana. No nađu se tu i ozbiljnije, osjetljivije teme poput zdravstva ili problema s nasiljem. Stvari su to o kojima treba govoriti i koje se događaju svuda oko nas – objašnjava Valentina.
Posao novinara znači rad od 0 do 24 i zahtjeva spremnost u bilo kojem trenutku. Valentinin radni dan zato počinje u 9 sati ujutro, a ako ima uključenje uživo u Dnevnik Nove TV, često se doma vraća tek kasno navečer.
– Posao mi oduzima jako puno vremena, ali drugačije ne bi ni moglo. U 9 dolazim na posao i odmah kreće dogovor s dnevnim urednikom oko toga koju temu tog dana radim. Nakon toga razmišljam na koji način pristupiti priči, slijede telefonski pozivi, dogovaranje sugovornika, odlazak na teren. Kad se sve snimi, krene pisanje teksta za prilog, montiranje slike. Na kraju urednik pročita i pogleda treba li napraviti kakve izmjene. Naravno, zna se dogoditi da se tijekom dana dogodi nešto izvanredno, pa sve ovo pada u vodu i moraš raditi neku sasvim stotu temu. Ali sve su to čari novinarstva. Što se tiče pripreme za live, sve ovisi o tome koliko je zahtjevna tema. S obzirom da live uključenja imam dosta često, sve to ide nekako brže nego prije. Manje vremena mi treba za pripremu, ali tremu imam prije svakog live-a. Velika je to odgovornost pogotovo kad znate da je uz Dnevnik Nove TV svakodnevno više od 600 tisuća ljudi u prosjeku – iskrena je Valentina.
Talentirana mlada novinarka već je intervjuirala poznata hrvatska i svjetska lica sa scene, ali za razliku od javljanja uživo, kad radi priču o njima – tada treme nema.
– Nemam tremu ako se pored mene nalazi neko svjetsko glazbeno ili kazališno lice. Gledam na njega kao na svakog drugog čovjeka, normalno s njim razgovaram bez nervoze, spontano i opušteno. Sjećam se kada sam u Nizozemskoj radila intervju s violinistom Andre Rieuom, ugostio nas je u svom dvorcu, jeo s nama tortu, šalio se, razgledavali smo s njim Maastricht. I svjetske face su samo obični ljudi i to dosta pristupačni, barem oni s kojima sam se ja susrela – govori.
Slobodnog vremena, kaže, ima, ali ne previše. Stoga svaki slobodan trenutak Valentina provodi u društvu prijatelja i obavljajući stvari koje inače ne stigne.
– Često odem u šetnju Maksimirom ili na Jarun, a s vremena na vrijeme odem do Rijeke gdje mi žive najbolja prijateljica i sestra – kaže Valentina.
Skromna Šibenčanka ne smatra sebe poznatim licem i misli da je prolaznici na ulici ne prepoznaju.
– Ma ne, ne prepoznaju me. Barem mislim da ne. Iako,prošle godine kad sam u sklopu jedne priče došla na snimanje na zagrebački plac jedna baka koja je prodavala sir je počela vikati ‘Valentina, jeste li to vi?’ To mi je bilo užasno simpatično i bio je to prvi put da me netko prepoznao i to mi rekao – kroz smijeh odgovara.
Kada je u pitanju njezin talent, Valentina je iznimno skromna.
– Još nisam čula pohvalu da sam jedna od talentiranijih mlađih novinarki. Ali ako je tako, naravno da mi godi. Kome ne bi? Uostalom, bilo što što radim – radim sa sto posto svojeg kapaciteta. Tako da je lijepo čuti da trud i volja urađaju plodom – veli.
Posao i obaveze, ipak, sveli su njene dolaske u Šibenik na ljetne i zimske praznike.
– Dođem otprilike dva puta godišnje. Volim posjetiti roditelje, obići bake, još ako se poklopi da mi je i sestra koja studira u Rijeci isto u to vrijeme u Šibeniku – to je pun pogodak. Cijela obitelj na okupu i hrana moje mame! Što se tiče povratka – teško. Mislim da, kako stvari sada stoje, ostajem u Zagrebu – zaključuje Valentina Baus.
