‘Ovo je inicijativa grupe žena oboljelih od raznih vrsta karcinoma i naših prijatelja. Možda je pucanj u prazno, ali uz vašu pomoć dragi prijatelji, možda moje prijateljice i ja nećemo morati platiti operaciju koja život znači 35 do 50 tisuća kuna. Možda vašim sudjelovanjem, dijeljenjem, djevojčica iz Dubrovnika, teško bolesna, dobije putni nalog za putovanje avionom u Zagreb jednom mjesečno, jer drugačije ne može putovati zbog teškog zdravstvenog stanja. Možda… Možda smo nepopravljivi optimisti, ali zato smo još tu i možemo pisati o bitnim stvarima koje život znače. Možete nas podržati ili ne. Na vama je, stoji na početku molbe grupe žena oboljelih od karcinoma.
Ova poruka upućena je ministru zdravstva, prošlom, sadašnjem i svim budućim s nadom da će otvoriti oči i nešto poduzeti.
Facebook grupa Lavice okuplja oko dvije tisuće žena oboljelih od karcinoma, a otvoreno pismo potpisuje svaka od njih.
‘Dobar vam dan ministre u fotelji od nas koji sjedimo na polomljenim plastičnim stolcima po čekaonicama.
Evo, kerber vam otvara vrata u naš podzemni svijet gdje se 45 minuta pažnje mog onkologa kupuje u privatnoj klinici, gdje nas bodu debelim iglama jer se pobogu mora štedjeti da bi ostalo za skupe večere lijenim guzicama. Gdje vas ako se borite za svoja prava čeka luđačka, gdje štede na pomoćnim materijalima na zračenju. Kad tek nakon 25. zračenja, kad si već dobro pečen, dobiješ papir za podići silikonske obloge. A njih nije lako dobiti, jer se moraju naručiti u ljekarni. Pa propustiš još tri zračenja bez obloga. Gdje oni kojima su operirana crijeva putuju hodnicima do toaleta. Gdje infuzija pada sa stalaka na operirane rane jer ih vežu zavojimas. Gdje se naša prava oko saniteta i putnih naloga tumače ovisno je li se popila jutarnja kava ili nije. Gdje onkološki pacijenti dobiju nadu u privatnoj klinici koja još nema ugovor sa HZZO-om jer ima prečih stvari od liječenja, a i oni su svakako podzemni svijet. Gdje su na prozorskoj dasci nesterilizirana kliješta i odvijač glavni i neophodni alat kojim se učvršćuju crijeva koja na mjestu drže već postavljene aplikatore za brahiradioterapiju, gdje sestre ručno,’kurblom’ pokreću sam prastari uređaj i ulaze kod nas, iza zaštitnog paravana protiv zračenja kako bi nam dale kemoterapiju, lijekove, a ne smiju ga zaustaviti jer je vikend,tehničar otišao doma, pa ako ga same ne uspiju ponovo pokreniti uzalud im svi odvijači i kliješta ovoga svijeta…pa se tako i one svaki puta ponovo ozrače, zajedno s nama, pa podijelimo dijelić jadne sudbine onkoloških pacijenata. Gdje roditelji sa teško bolesnom djecom u autima stoje na prometnoj cesti ispred sive zgrade koja se zove Klinika za dječje bolesti i ne znaju gdje bi s autom, a dijete mora na pregled. U tom podzemnom svijetu se uvijek čeka, a vrijeme curi. Tamo se ne dobiva što nam pripada. Tamo je svima ministre teško. I doktorima i sestrama i nama. Tamo vas snimaju uređajima starim 50 godina, ako uspijete uopće do njega doći. Evo ministre. Vrata se otvoriše, pitam se hoće li i Vaše oči, stoji u otvorenom pismu ‘Lavica’.
Razloga za ovo pismo je mnogo, ali povod za njegovo objavljivanje je onkološka poliklinika u Svetoj Nedjelji koja mnogim oboljelima predstavlja zadnju nadu, nadu koja košta, a oni nemaju novaca.
– U Svetoj Nedjelji je otvorena onkološka poliklinika za dijagnostiku i liječenje karcinoma pomoću radioterapije, radiokirurgije i kemoterapije, koja u Hrvatsku ali i regiju, donosi nove metode otkrivanja i liječenja raka pomoću tehnologije koju koriste prestižne svjetske klinike. U klinici se nalazi aparat koji omogućava izuzetno precizno zračenje, uništava se karcinom uz minimalno oštećenje tkiva i predstavlja spas za veliki broj bolesnika. Sam tretman košta između 35 i 50 tisuća kuna, a to je iznos koji si mnogi ne mogu priuštiti. Jedna moja prijateljica čeka plaću jer nema 450 kuna za pregled, a o ovim iznosima da i ne govorim. Trenutno skupljamo novac za jednu našu lavicu kojoj je zahvat prijeko potreban, ima metastaze na plućima, nalazi se na aparatima za disanje i ova tretman bi uništio čak šest metastaza. Doktor Schwarz iz klinike je podnio zahtjev da to ide preko HZZO-a, barem dio, ali odgovora nema. I zato je smo napisale ovo pismo, ovu molbu s nadom da će se nas glas čuti i da će se nešto poduzeti, kazala nam je Zatonka Ana, hrabra Lavica koja se i sama nosi s teškom bolesti.
U posljednja dva tjedna u Šibeniku i Splitu je zabilježeno 150 novih onkoloških pacijenata, oboljelih je sve više, osoblja nedovoljno. U Šibeniku su kroz jutro samo dva onkologa, priča nam Ana.
– Mi smo grupa žena, Lavice, koje smo tu jedna za drugu, pomažemo si više nego što smo dobili pomoći od iti jednog doktora. Znate, teško je nekome razumijeti tko nije u istoj situaciji, i ne daj Bože da bude u toj poziciji. Mi se moramo držati zajedno, pomagati se i pokušati sve što je u našoj moći da bi se situacija promijenila. Zato je i ovo pismo objavljeno, s ciljem da se dijeli sve dok ne dođe do onih koji imaju moć da nešto naprave. Ništa se neće promijeniti dok se ljudi ne dignu, priča nam Ana koja ističe kako oboljeloj osobi u ovom stanju prije svega treba čovjek, a tek onda liječnik.
Ali što kada je danas liječnika premalo, a onih koji se mogu nazvati ‘čovjekom’ još manje?
Dignimo se svi za one kojima pomoć treba sada jer sutra će možda trebati i nama.
