Vlado Mandić član je Uprave tvrtke EVN Croatia koja ima tridesetogodišnju plinarsku koncesiju na području tri dalmatinske županije u koju je, naravno, uključena i Šibensko-kninska županija. O budućnosti plinskog posla u županiji, mogućnosti uvođenja plina u male i velike industrijske pogone, kao i u kućanstva, s njime smo razgovarali u Beču gdje su predstavnici Šibenskog portala bili na studijskom putovanju.
U Austriji smo gdje ste nam pokazali dobre primjere iz plinske prakse, odnosno ono čime se EVN bavi u zemlji gdje je sjedište tvrtke. No vratimo se u Šibensko-kninsku županiju. Imamo sunce, vjetar i vodu, a nedavno i plinske trase…
Plin je došao u Dalmaciju još 2011. godine, a u Šibeniku smo krenuli s plinofikacijom nešto poslije, odnosno 2014. godine kada smo bili u stanju spojiti se na Plinacrov transportni sustav. Dakle, prije četiri godine pustili smo redukcijsku stanicu u pogon i počeli spajati korisnike.
U nekim gradovima i županijama imali ste određenih problema prilikom postavljanja plinske mreže, a kakav je bio slučaj u Šibeniku i županiji?
Šibenska gradska uprava, ali i Županija šibensko-kninska su dali ogromnu potporu plinofikaciji i ne mogu reći ništa drugo nego to da oni imaju viziju. Doista je tako i nije floskula i to je nešto što treba javno reći. Podupiru energent koji je daleko čišći i korisniji, a na kraju krajeva i jeftiniji od drugih. Grad Šibenik dao je snažnu potporu uvođenju plina i još uvijek je daje jer se svake godine nalazimo i razgovaramo o novim projektima. Da zaključim, Šibenik i Županija su možda jedan od najboljih i najuspješnijih primjera plinofikacije.
Na svoju mrežu ste već priključili velike potrošače poput Solarisa i Impol TLM-a…
Tu bih ubrojio i Knauf koji smo spojili još 2015. godine, ali i Aluflekspack koji su izgradili novo krilo tvornice vrijedno 25 milijuna eura. Pratili su nas i sagradili tvornicu u Drnišu, a ne u Istri ili Zadru, isključivo radi plina.
Što je s Podima, najpropulzivnijim šibenskim područjem i gospodarskom zonom koja je proglašavana za najbolju u Hrvatsku? Tamo ne postoji plinska mreža, iako ima industrije koja bi itekako mogla profitirati od jeftinijeg energenta. Zašto?
Podi nisu spojeni na plin jer su daleko od stanice, to jest naše mreže. Međutim, obavili smo istraživanje potencijala i postoji mogućnost plinofikacije, ali bi je morali odraditi u suradnji s Plinacrom. Oni u blizini Poda imaju svoju blokadnu stanicu koju bi morali konvertirati u izlaznu stanicu. U tom slučaju mi bismo izgradili svoju stanicu i Podi bi dobili plin. Takav scenarij nije isključen, no razgovori se moraju intenzivirati.
Jedan kilovatsat energije dobivene od struje košta kunu, a od plina 24 lipe. Po toj računici prirodni plin je prilično isplativ?
Što više energije trebate, to vam je prirodni plin isplativiji. Za kućanstva je razdoblje isplativosti nešto duže budući da se u Dalmaciji za neko malo kućanstvo ne očekuje velika potrošnja. Ali rastom cijene struje, ili energenta koji netko koristi, plin postaje isplativiji.
Kad će manji potrošači u Šibeniku doći na red? Mislim na plinske priključke.
Manji potrošači su došli na red. Dat ću vam za primjer Šubićevac. Nismo cijeli kvart spojili na plin, ali dobar dio jesmo. Isto tako, svu novogradnju opskrbljujemo plinom. Ne da mi njima prilazimo, već oni dolaze nama i to je ono kako treba biti, da su investitori koji grade svjesni važnosti plinske mreže.
Evo jedno vrlo jednostavno pitanje. Koliko košta priključak za plin u kućanstvu?
To je zapravo teško pitanje jer, prije svega, ovisi o tome što kućanstvo trenutačno koristi od energenata. Ako koristi ukapljeni naftni plin, prelazak s UNP-a je dosta jednostavniji i jeftiniji. Ako prelazi sa struje, to znači da se moraju napraviti neke preinake u objektu koji se treba prilagoditi za plin.
Postoji li neka srednja cijena?
Ono što vam mogu reći je regulirani dio, a to je cijena priključka. Ona je pet i pol tisuća kuna. Moramo je naplatiti kupcima jer je HERA, regulatorna agencija, odredila takvu cijenu. Možda nekad i ne bismo htjeli u nekim situacijama, ali se moramo toga držati. Distribucija plina je monopol i zato je regulirana od agencije, a ne od strane tržišta. S druge strane, sama trgovina plinom je regulirana tržištem koje određuje cijenu. Kućanstvo mora imati i plinomjer koji košta oko 1.500 kuna, a koji kupci ne moraju kupiti direktno od nas.
Plin je, dakle, isplativ. Kakva je situacija s vrtićima, bolnicama, školama, odnosno jesu li se priključili na plinsku mrežu?
Situacija je sjajna u Šibeniku jer smo prošli mjesec spojili bolnicu nakon energetske obnove koju su napravili u dosta kratkom roku. Stvarno smo ponosni na to jer je šibenska bolnica prva od općih bolnica u Dalmaciji koja je spojena na plin. Nadam se da će biti dobar primjer drugima. U kontaktu smo s vrtićima, školama, Cvjetnim domom. Evo, prije neki dan smo na plinsku mrežu spojili i zatvor preko puta bolnice.
Budući da ste tridesetogodišnji koncesionar, kakva je mogućnost fluktuacije cijena? Naime, je li moguće da netko ugradi plin i prijeđe s nekog drugog energenta, a da se cijena plina bitno promijeni?
Cijene određuje regulatorna agencija, kako za nas, tako i za 34 druga distributera. Tu neće biti nekakvih velikih iznenađenja niti to HERA dopušta. Regulirani biznis vam znači regulirane prihode, dakle ne možete zaraditi više nego što je dogovoreno. Cijena je uvijek poznata, manje-više za pet godina unaprijed. Ono čemu se nadam je veća potrošnja koja utječe na tu cijenu. Čim je veća potrošnja, investicija se podijeli na veći broj potrošača i cijena je u konačnici niža.
