Bijela stijena skriva tajne tamo gdje Krka smiruje svoj tok

Fratri na njemu žive više od sedam stoljeća, a kroz povijest su se za njega borili i Turci i Mleci. Rijeka Krka bila im je granica. Dvije predaje pričaju njegovu povijest. Jedna od njih govori da se isprva na tom mjestu nalazila bijela stijena u obliku piramide. Kako na njemu nije bilo raslinja i zemlje, bio je idealna oaza za galebove. Njihov izmet na suncu je blijedio, pa je i stijena postala bijela. Plićak su kroz povijest stanovnici nasipali i postepeno gradili samostan, zvonik i crkvu. Druga legenda, pak, kaže da su fratri tijekom ratovanja obješeni na njemu. Priča je to o otoku Visovcu koji neprestano izaziva divljenje desetak tisuća turista koji ga godišnje posjete, ali i njegovih stanovnika – fratara.

Gvardijan samostana Majke od Milosti na dan našeg dolaska otišao je u posjet sestri, pa nas je na miljevačkoj strani otoka dočekao fra Stojan Damjanović. Ukrcali smo se u brod i za koju minutu bili vezani za mulo otoka. U maniri domaćina, počastio nas je domaćim likerom od 17 trava, prema receptu iz Knjige ljekaruše iz 1717. godine. – Volim proučavati biljke i njihova ljekovita svojstva, a u knjizi stoji da je u korist trava dobro smanjiti alkohol, pa je tako i nastao ovaj liker, priča nam fra Damjanović dok nazdravljamo s čašicom.

1 2

Uz šalicu vruće kave, nakon ispričanih legendi o nastanku imena ‘Visovac’, dotaknuo se bogate muzejske zbirke.

– U muzeju imamo inkunabulu Ezopovih basni iz 1487. godine, a u svijetu postoje svega tri originala. Tu je glagoljica bosančica iz 1566., ‘Oče naš’ velik svega 3,5 puta 3,5 milimetara koji nema muzejsku vrijednost. Knjiga je tiskana na sedam jezika na Guttenbergovom muzeju u Mainzu, a nas je dopao jedan. Slika ‘Gospa od mlika’ iz 15. stoljeća prikazuje Gospu dok doji Isusa. Posebnost te slike krije se u vremenu nastanka. Naime, hereze su naučavale da je Isus došao s neba i da je kompletan kao Bog. Umjetnik Juraj Čurinović, potaknut krivovjerjem, izradio je sliku prikaza Boga i čovjeka, nabraja u dahu fra Damjanović, ponosan na blago koje Visovac stoljećima čuva.

ocenas

muzej muzej2

Među kulturološkim blagom svakako je i sablja Vuka Mandušića, slavnog narodnog junaka rodom iz Rupa, kao i dekret pape Inocenta XI. koji udjeljuje oprost onima koji crkvu Gospe Visovačke posjete 2. kolovoza na blagdan Gospe od Anđela.

sablja

– Sredinom 18. stoljeća fratri su odlučili izgraditi bunar i obavijestili su okolno stanovništvo da prikupljaju jaja. Ukupno 30 tisuća bjelanjaca pomiješali su s krečom da dobiju vezivo i izgradili bunar sa četiri sobe povezane čemerom, a kruna mu je od kamena, ističe.

zdenac

Vremena za priču nije bilo puno, pa nas je fratar poveo u razgledavanje otoka. U oko nam je odmah zapeo drveni veliki križ uz samu obalu.

– Datira iz 16. stoljeća, a izradio ga je nepoznati mletački majstor. Navodno je Ivan Meštrović rekao da bi dao sva svoja djela, samo da se može potpisati pod ovaj križ, odgovara fra Damjanović na pitanje o nastanku križa.

Kako bi se zaštitili od vjetrova i očuvali zemlju, fratri su kroz povijest sadili jablane i drugo raslinje. Tijekom Domovinskog rata upravo su oni sačuvali crkvu od stradanja.

visovac

Bogat biljni i životinjski svijet

– Prije smo imali svoje povrće, a danas imamo i voće, maslinik, i ništa od toga ne tretiramo. Kako nam Bog da urod, takav bude. Nekoliko vrsta šljiva smo posadili, jabuke, khaki odnosno ‘rajsku jabuku’ koja je toliko ljekovita da joj navodno ni zračenje atomske bombe ne bi naškodilo, imamo i drvo bombon, eukaliptus, kesten, višnju, kiwano… Volim biljni svijet i uživam u njemu ovdje, ali moramo pomoći i pticama. Tako sam, prateći patke, vidio da im galebovi kradu jaja, pa radim košare od granja u stablima kako bih ih zaštitio, govori fratar Stojan dok prolazimo zelenom oazom.

Oko nas se ponosno šepure paunovi, kornjača ima u izobilju, a nerijetko otok posjete i vidre i sove ušare.

3 6

Sve manje fratara na otoku

– Nekad su fratri iz Sinja dolazili ovdje oblačiti habit. Imali su godinu dana kušnje nakon čega su trebali odlučiti hoće li ostati ili ne. U zadnje vrijeme dolaze odrasli mladići s fakulteta, sportaši s medaljama, akademski umjetnici. Provincijat u Sinju ‘presušuje’, sve je više odraslih zvanja, tako da i Visovac ima sve manje fratara. Sada su nas tri stalna odgojitelja ovdje, a od godine do godine bude nas najviše desetak, objašnjava Dajmanović.

Premda djeluje da im je svaki dan jednoličan i monoton, fra Damjanović objašnjava kako to ovisi o samom čovjeku.

– Ujutro u 6,30 imamo molitvu i službu čitanja, misu, kavu i doručak. Zatim slijede aktivnosti. Kako đaci nisu u školi na predavanjima, posvećuju se održavanju otoka i primanju posjetitelja i vjernika, budući da 13 okolnih župa pripada Visovcu. Slijedi ‘srednji čas’, u 12,30 sati je ručak, nakon toga molimo krunicu, u 18 sati je večernja molitva i meditacija, povečerje je u 21,30 sati i nakon toga svatko odlazi u svoju sobu, objašnjava dok otvara vrata lapidarija.

lapidarij2

Prostorija krije fosilne ostatke, a među mnogima je i fosil puža star preko 60 milijuna godina. Kip ‘Naše gospe’ Ivana Meštrovića, razbijen u Drugom svjetskom ratu, svoje je skrovište pronašao upravo tamo.

mestrovic

Gospa od Anđela 2. kolovoza i Velika Gospa 15. kolovoza, dva su dana u godini kada Visovac posjećuje najveći broj vjernika. U crkvu iz 1694. godine, neobičnu po šest oltara, ne stanu svi vjernici, pa se misa služi na otvorenom, a cijeli otok bude ozvučen.

– Vrijeme ‘ubijam’ rezbareći na rivi i uskršnje jaje i loptu sa šahovnicom za Europsko prvenstvo. Vjerujem da će biti zanimljiva posjetiteljima, zaključio je fra Stojan Damjanović.

jaje

Domaćin k’o domaćin, napunio nam je vreću khakija i kiwana, i poklonio tikve sudovnjače. Kaže, ostavimo je da se osuši, izdubimo je i dobit ćemo posudu za vodu iz kakvih su nekoć pili naši stari…

fra fratar

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.