BOŽIĆ U KATEDRALI: ‘Ovaj svijet može biti bolji i sretniji, to nije obična fraza’

Svečano božićno misno slavlje u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Uz biskupa koncelebrirao je župnik i kanonik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša, te biskupov tajnik don Roko Glasnović i umirovljeni svećenik don Ivo Babačić. Misno slavlje animirao je mješoviti zbor katedrale svetog Jakova uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina.

„Bog je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima; konačno u ove božićne dane, progovorio nam je u Sinu svome Isusu Kristu.” Tako nam poručuje sveti Pavao u pismu koje smo i mi danas na ovoj Božićnoj Misi slušali. Važno nam je čuti tu poruku i na ovaj Božić, pred početak nove godine u kojoj ćemo se s ponosom sjećati 950. obljetnice onog značajnog događaja, kad je naš veliki hrvatski kralj Petar Krešimir IV. sa svojom kraljevskom pratnjom, vojskom i brodovljem, sa svim biskupima svoga kraljevstva i uz stražu na tvrđavi sv. Mihovila: „in diae nativitatis lesu Christi- na dan rođenja Isusa Krista, u Šibeniku, 1066.” slavio Božić. I to je dao napisati u buli koja se danas čuva u starom benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru. To je prvi spomen imena ovoga našega grada. Stoga s pravom smijemo reći da je Šibenik Božićni grad. Božićni Božji dar na tisućljetnom stablu našega naroda hrvatskoga, i loze ovoga puka Šibenskoga… I tako sve do nas, koji evo i danas slavimo isto božićno slavlje i isto Božićno svjetlo i slušamo istu Božićnu poruku i pjevamo iste raspjevane božićne pjesme”, kazao je u homiliji šibenski biskup Ante Ivas.

bozickatedrala

Ukazao je kako je Božićno slavlje, svjetlo i poruka duboko i neizbrisivo utkano u dušu naše povijesti, u svekoliku životnu tradiciju te bogatu i plodnu kršćansku kulturu našega grada i naroda. Smijemo li to zaboraviti ili zanemariti?, zapitao je biskup. Božić, onaj o kome nam danas govore biblijska čitanja: prorok Izaija, apostol Pavao, sv. Ivan evanđelista.., i Božić povijesti našega naroda i grada, ne govore ni o igračkama ispod bora, još manje o božićnim čarolijama, niti nam pričaju božićne bajke. Govore nam o čudesnoj istini Božića: da se Bog doista rodio na zemlji i postao čovjek, stanovnik ove naše zemlje, pravi čovjek kao svi mi. I to samo zato da bismo u Njemu, s Njime i po Njemu bili više ljudi na sliku Očevu, jer je Bog stvorio čovjek „na sliku i priliku svoju. I bi veoma dobro”, piše sveta Knjiga. lzvorni Božić nam govori da je Bog u Isusu postao naš brat i sestra, naša majka i otac, naš prijatelj i suputnik kroz sve radosti i žalosti, ushite, razočaranja i neuspjehe, kroz križ i Kalvariju, kroz bol, muku, umiranje i smrt. Da nam je Bog u Isusu progovorio ljudskim jezikom, ali, evanđeoskim, drugačijim i razumljivijim od svih ljudskih jezika, jer je to jezik čiste ljubavi koja je sišla da služi, ljubav koja je milosrdna, koja oprašta, koja nas traži kad se izgubimo u bespučima života, ljubav koja se dariva potpuno, do kraja.., samo zato da bismo mi ljudi živjeli u miru i „izobilju života”, da bi se Bog Otac u nama proslavio. Prva i najveća Božićna želja je bila i ostala: „Slava Bogu na visini a mir ljudima na zemlji, miljenicima njegovim!” Eto taj Božić stoji na početku nove ljudske i svjetske povijesti. Od njegova rodenja svijet broji svoje godine, jer je Bog došao ususret čovjeku koji sam nije mogao odoljeti silama zla i smrti. Otvorio nam je širom vrata i sve izvore života. Ne kao lijepu bajku ili obmanu, kako bi danas neki htjeli, nego kao uvijek novu stvarnost, kao novu mogućnost i novu nadu za svakoga čovjeka i za sav svijet.: „Onima koji ga primiše i koji uzvjeruju podade moć da postanu djeca Božja.” Ovaj svijet može biti bolji i sretniji, to nije više obična prazna fraza ni obećanje ljudsko, koje nude ljudi od tzv. moći i mudrosti zemaljske.., a koja se svaki put pokazuje kao nemoć pa i kobna prevara… Iza njega stoji On, Bog i čovjek Isus Krist, cijelim svojim životom, svojom žrtvom na križu na kojem uvijek drži raširene ruke i otvoreno probodeno srce. Iza njega stoji njegovo uskrsnuće, veličanstvena novost života koju nitko osim Boga ne može ni obećati a kamoli dati, kako je On to učinio, poručio je biskup Ivas.

I naš grad broji svoje godine i stoljeca, i gradi svoju povijest i kulturu, kako stoji u kraljevskoj buli: „Ab incarnationis”, od utjelovljenja Gospodnjega 1066. Tada je Božić i nama širom otvorio vrata Božjega života. Ovaj je grad, uz zaštitu sv. Mihovila, s povjerenjem Božiću otvorio sva vrata svojih zidina i kula, svojih illica i kuća, sve prostore svoga života, da zajedeno s Njime, nadahnut Njegovom Riječju, gradi svekoliku kulturu svoga osobnoga, obiteljskog i društvenog života. Vjerovao je da je mudro graditi na čvrstom, na stijeni Riječi Božje, kako reče Isus, naglasio je biskup Ivas.

Istaknuo je kako su tri su velike poruke i zadaće koje možemo iščitati iz kraljevskog Božićnog krsnog lista našega grada. To je na prvom mjestu poštivanje i podržavanje Obitelji kao roditeljice i odgojiteljice života, najvećeg Božjeg dara i blagoslova grada i naroda. Snagom obitelji, koje su s vjerom u Boga bile otvorene životu, ovaj je grad odolijevao svim prijetnjama smrti.., kakvih je bilo u povijesti ovoga grada. To je potom trajna borba ovoga grada da očuva istinsku slobodu i građana i grada. Za kraljevsku slobodu, o kojoj piše kralj Krešimir, ovaj je grad mnogo puta u svojoj povijesti spremano podnosio i najveće žrtve. To je potom zajedništvo ljudi ovoga grada. Upravo je ova Katedrala sv. Jakova najljepši i grandiozni spomenik snazi zajedništva vjere i života svih stanovnika, puka i plemstva, svećenstva i redovništva… Ovaj je grad, vjeran svojoj hrvatskoj kršćanskoj tradiciji pokazao snagu zajedništva u domovinskom ratu, napose u slavnom rujanskom podvigu kad je „Ijubav i zajedništvo pobijedilo čelik.”

I danas našem gradu i narodu treba nove Božje hrabrosti i snage da njeguje kulturu života, koja podržava obitelj i rađanje novih naraštaja, da ne bi, Bože sačuvaj, prevladala kulturu smrti koja vrlo opasno kuca na naša vrata, pa broj umirućih sve više premašuje broj novorođenih. I danas našem gradu i narodu treba snage da brani dragocjeni Božji dar slobode, da se odupre novim silama koje sve više prijete i zarobljuju naše duše i naša srca, napose naše djece i mladih generacija. I danas, treba našem gradu i narodu istinskog zajedništva i solidarnosti da nas ne obuzme, kako kaže papa Franjo kultura međusobnoga odbacivanja u kojoj se sve više ljudi nalaze napuštenima i očajnima, u kojoj naš svijet postaje sve nemilosrdniji i okrutniji pa je zato sve manje mira u ljudskim srcima i dušama i u čitavom svijetu, kazao je okupljenim vjernicima biskup Ivas.
Stoga našem gradu i cijeloj njegovoj povijesti koju nam i danas simbolično predstavlja naša „gradska straža”. Svima vama i svemu puku naše biskupije šibenske: svoj djeci, mladima, odraslima i ostarijelima.., svim našim obiteljima, majkama i očevima, bakama i djedovima, odgojiteljima, učiteljima, svima koji su izabrani da se brinu za svekolike potreba naroda.., i onima koji su poslani da se brinu za njegove duhovne potrebe… Napose svima osiromašenima, napuštenima, bolesnima i nemoćnima, onima na „periferijama života”, kako običava reći papa Franjo, želim i molim, i nazivam svima: „Na dobro vam došlo Porođenje Isukrstovo!”, zaključio je biskup Ante Ivas čestitavši Božić vjernicima cijele biskupije.

Nakon misnog slavlja prema starom šibenskom običaju brojni vjernici u dvorani biskupske palaće biskupu Anti Ivasu osobno su četitali i zaželjeli sve najbolje prigodom Božića.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.