Zastanimo svi na početku ovog radosnog slavlja, zastanimo pred tek rođenim djetetom koje daje život svijetu, koje nudi spasenje. Neka večeras svaki od nas prinese na oltar svega sebe. Neka Novorođeni svakome udjeli ono što mu je najpotrebnije za sretan i blagoslovljen život. Osjetimo večeras da je Bog među nama i neka se radost Božića pretoči u naš život. Neka bratska ljubav poveže srca. Neka nas ozari ova svjetlost sa visina i očisti od svih naših slabosti, manjkavosti, grijeha i propusta. Neka nam Novorođeni donese tako potrebno obraćenje srca, poručio je u uvodnom dijelu mise polnoćke u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, šibenski biskup Tomislav Rogić. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Krešimir Mateša, umirovljeni svećenik don Ivo Babačić, te šibenski biskup u miru Ante Ivas, stoji na stranicama Šibenske biskupije.
“Samo zbog toga, da čovjekovo srce vrati svome Stvoritelju, samo zbog toga da to srce ispuni srećom, životom i radosti koje mu je namijenio, Bog sam uzima ljudsko srce. Utjelovio se pod čistim srcem djevice Marije, sam postade čovjekom od krvi i mesa. Na Božić je zakucalo Božje srce u novorođenom djetetu. Bog nalazi novi put od kojeg više neće odustati. Želi se potpuno primaknuti ljudskom srcu da ga svojom ljubavlju ogrije, svojim svjetlom obasja, svojim Božanskim životom ispuni”, istaknuo je u homilji biskup Rogić.
Kazao je kako Bog oholom čovjeku pokazuje koliko se spreman poniziti, ne bi li pridobio njegovu naklonost, ne bi li i ljudsko srce počelo za Boga kucati. Čudesno, nevjerojatno, apsurdno! Čovjek stalno teži za višim: više imati, više postići, više moći učiniti, lagodnije živjeti s manje truda. Svega više i više i nikad dosta. A Bog koji sve može i sve zna, bira štalicu, bira jednostavne i priproste koji svoja srca još nisu koječime ispunili. Bog bira one u čijem srcu može naći mjesta. Prvi su priprosti pastiri, ali uskoro će doći i mudraci. Nije važno tko je. Važno je da li u srcu ima mjesta za Boga!
Za Božju ljubav nema recesije, njezine dionice nikada ne padaju. Možemo se zagledati u naš današnji svijet iz kojeg god kuta hoćete. Možemo napraviti bezbrojne analize, uočavati probleme i potrebe, pisati zakone, osnivati komisije, nuditi rješenja u tisućama oblika. Sve će se na koncu svesti na jedno: imamo li u srcu mjesta za Boga! Može li se kod nas nastaniti? Može li nas svojom ljubavlju pokrenuti? Danima se već o Božiću govori. Današnji svijet kao da je krenuo obrnutim putem. Umjesto da srca otvorimo, da mjesta napravimo, putove do srca raskrčimo – mi kao da se želimo svime i svačim zatrpati jer se bojimo da bi nas Božić mogao drugačijim ljudima učiniti. Dozvolimo novorođenom Spasitelju da uđe pod naš krov. Da nam dušu iscijeli, radost i nadu povrati, da nas božanskim životom i ljubavlju ispuni. Tada će se Božićna radost u naš život pretočiti, a i srce bi svakodnevno moglo drugačije kucati. Može to Šibenik, kako i ne bi kad je i njegovo srce počelo kucati pred 950 godina na dan Božjeg Utjelovljenja, zaključio je biskup Tomislav Rogić.
Misnom slavlju prethodio je recital “Moj grad” kojeg je prema tekstovima biskupa Ante Ivasa i pjesnika Vinka Nikolića priredio splitski svećenik don Ante Mateljan. Recital “Moj grad” posvećen je 950. obljetnici župe svetog Jakova koja svoju obljetnicu slavi uz obljetnicu prvog spomena imena grada Šibenika. Recital je uz prolog imao pet slika: Grad, Zemlja, Korijen, Molitva, Zapis. Recital je završio epilogom i stihovima “Neka Bog te i Gospa čuva, o grade moj”, kada je jedna obitelj u katedralne jaslice prinjela lik Isusa kojeg je primio biskup Tomislav Rogić i stavio u jaslice.
Tekstove recitala čitali su Marina Jurković i Jakov Bilić uz glazbenu pratnjuz Mješovitog katedralog zbora. Za orguljama je bio Nikola Lovrić – Caparina, a pratnja na gitari bio je Ivan Samodol.
