POZNATI ŠIBENSKI SVEĆENICI: Biskup Josip Arnerić

Preuzeto iz biskupijskog glasila ‘Sveti Mihovil’ uz dozvolu Uredništva 

Na uočnicu sv. Jakova, 24. srpnja 1961. stigla je u Šibenik vijest da je msgr. Josip Arnerić imenovan šibenskim biskupom. Privremeno je još ostao na službi u Primoštenu kao župnik, a u rujnu je bio posvećen i ustoličen za biskupa.

To je bilo vrijeme koje je zahtijevalo puno okretnosti i snalažljivosti.  Komunizam je popustio, barem nije primjenjivao svoje stare metode, ali je UDBA  i nadalje pratila svećenike na svakom koraku.

arneric

Godinu dana prije papa Ivan XXIII. najavio je Koncil, koji treba početi radom sljedećega mjeseca. Ta vijest u dušama vjernika budila je velike nade. Svjetska situacija također je bila pomirljivija. Kennedy i Hruščov sastali su se u Beču. Razgovor nije riješio probleme, ali je ulio nadu.

Biskup Koncila

         Kao biskup sudjelovao je u radu na sva četiri zasjedanja Koncila. Za nj to je bila velika radost. Kako je po naravi bio komunikativan, stekao je mnoga poznanstva.

Njegova prisutnost bila je posebno zapažena na Prvom zasjedanju Koncila (1962.). Tada se na Koncilu raspravljalo o svetoj liturgiji. Splitski biskup dr. Frane Franić u svom interventu predočio je biskupima kako se u našim krajevima misa služi uz latinski i na staroslavenskom jeziku. Prisutni biskupi to su čuli, ali je mnogima bilo teško povjerovati.

Sutradan nakon spomenutog intrventa, msgr. Arnerić u bazilici sv. Petra pred svim biskupima svijeta služio je misu na staroslavenskom jeziku. Mnogi su ostali izvan sebe od čuđenja. Tako je uz spomenuto izlaganje, ova misa postala novi poticaj za uvođenje narodnog jezika u liturgiju.

Na Koncilu je govorio nekoliko puta. Najzapaženiji njegov intervent bio je o djelovanju Duha Svetoga u Božjem narodu. Evo što o tome piše poznati teolog, dr. Tomislav Šagi Bunić: „Lijepo svjedočanstvo o tome da Duh Sveti udjeljuje obilje svojih darova u narodu Božjemu u našim krajevima, dao je na Koncilu šibenski biskup msgr. Josip Arnerić. On je istakao da kod nas i u ovo vrijeme Duh Sveti podiže mnoge vjernike, muževe i žene, koji zadivljuju svojim apostolskim žarom, svojom postojanošću u vjeri i ljubavi, te krasnim i uspješnim svjedočenjem Evanđelju“ (knjiga  Ali drugog puta nema, str. 65).

Kako je Koncil održan od 1962. – 1965., dakle na početku biskupske službe msgr. Arnerića, možemo slobodno reći da je nadahnuo čitav njegov rad.

Proslava Jubileja grada Šibenika

         Šibenik se prvi put spominje u povijesti na Božić 1066. godine. Gradska vlast pobrinula sa za civilnu proslavu Jubileja. Kao trajan spomen toga sagrađen je Šibenski most. Crkva je sa svoje strane učinila slijedeće: na Božić 1965. Biskup je otvorio Jubilej koji će trajati do Božića 1966. Tijekom jubilarne godine trebaju se tiskati prikazi o značenju vjere u životu Grada.

slavlje u Sibeniku

Glavna proslava održana je za blagdan sv. Mihovila, nebeskoga zaštitnika Grada i Biskupije. U katedrali je pred Blagdan održana trodnevnica. Na sam Blagdan održana je svečana misa koju je predvodio kardinal Franjo Šeper. Nakon mise pošlo se na kastrum – tvrđavu sv. Mihovila, gdje je otpjevan „Tebe Boga hvalimo“. Kako je i bilo predviđeno, Jubilej je zaključen na Božić 1966.

Osnivač novih župa

Prilike u kojima je djelovao biskup Arnerić stavljaju ga pred mnoge izazove. Među ostalim to je i osnivanje novih župa. Najprije, 1964. godine,  osnovao je župu Ražine, imajući pred očima duhovne potrebe radnika uz novu Tvornicu lakih metala. Iste godine osniva i župu Grebeštica.

Kad je biskup Arnerić nastupio na službu, u Šibeniku su bile svega tri župe. Svojom veličinom isticala se župa Gospe van Grada. Ona je obuhvaćala čitavo područje Grada što se nekoć nalazilo izvan gradskih zidina te neka prigradska naselja. Biskup je shvatio kako pastoralne prilike traže da se od te župe formiraju nove župe. Povod tome bio mu je jubilej Šibenika. Zato je u studenome 1966. g. u samom Gradu osnovao sljedeće župe: Baldekin, Njivice, Crnica i Meterize, a u predgrađu župe Dubrava i Bilice. Godine 1978. od župe Materize odvojio je naselje Šubićevac i formirao novu župu.

Narednih godina osnovao je još: 1969. g. župe Čista Velika, Siverić i Kadina Glavica. U godini 1976. nova je župa Primošten-Stanovi, a 1982. župa Crivac-Ramljane-Postinje Donje.

Briga za svećeničku duhovnost

         Kao biskup msgr. Arnerić je nastojao da duh Koncila zahvati sve povjerene mu svećenike. Nije ostao samo na želji.

Mjesečno okupljanje svećenika pod nazivom Svećeničke rekolekcije zatekao je kad je nastupio službu. Trudio se da ih uvijek nanovo osuvremeni. Na rekolekcijama se redovito obrađivala koja aktualna tema iz života Crkve. U diskusiji to se nastojalo primijeniti na naše prilike.

Duhovne vježbe za dijecezanski kler organizirao bi svake godine. Nekada su se održavale u zgradi Sjemeništa, a nekada u samostanu na Visovcu, odnosno Krapnju.

Različita predavanja za svećenike. Tako je u jednoj radnoj godini svakoga mjeseca dr. o. Alfonso Kovačev držao predavanja iz suvremene teologije. Naime, o. Alonso bio je redemptorist i profesor na institutu u Beču. Zbog zdravstvenih razloga godinu dana boravio je u Murteru kod svojih. Biskup je iskoristio tu priliku da ga zamoli da kroz mjesečna predavanja upozna naše svećenike sa razvojem suvremene teologije.

„Dani svećeničke duhovnosti“. Kao povjerenik za kler Biskupske konferencije Jugoslavije, msgr. Arnerić je godišnje organizirao susrete u različitim mjestima. Jedne godine spomenuti skup održan je u Šibeniku.

„Mučenik Tavelićeve kanonizacije“  

 Za shvatiti zasluge biskupa Arnerića u tom procesu, podsjetimo se najprije tko je Nikola Tavelić. Rodio se u Šibeniku oko godine 1340. Postao je franjevac i bio zaređen za svećenika. Dvanaest godina djelovao je u Bosni među bogumilima. Odlazi u Palestinu, koju se bili okupirali Turci. Tu djeluje među muslimanima. Podnio je mučeništvo u Jeruzalemu 14. studenoga 1391.

Uskoro nakon smrti počeo se štovati kao mučenik, najprije u franjevačkom redu. Godine 1889. papa Lav XIII. Dopustio je njegovo štovanje među Hrvatima.

Godine 1939. nadbiskup Stepinac predao je papi Piju XII. molbu da Tavelića proglasi svetim i tako dozvoli njegove štovanje u čitavoj Crkvi. Rat je omeo tu zamisao, ali se i nadalje širilo njegovo štovanje među Hrvatima.

Konačno, 21. lipnja 1970. papa Pavao VI. proglasio ga je svetim. Za taj zaslužni pothvat bili su zaslužni mnogi, ali je papa posebno priznanje odao biskupu Arneriću nazvavši ga „mučenik Tavelićeve kanonizacije“.

Te riječi zaista su se obistinile. Biskup je – među ostalim – morao organizirati dvije proslave kanonizacije: u Rimu i Šibeniku. Dakako, da je imao suradnika, ali on je ostao „glavni i odgovorni“.

Glavna svečanost je održana je u Rimu 21. lipnja 1970. u crkvi sv. Petra. Bilo je mnogo hodočasnika iz Hrvatske, kao i iz zemalja u kojima Hrvati rade ili su tamo iseljeni. Za sve je ostala nezaboravna audijencija u dvorištu sv. Damaza (u Vatikanu). Čitavo hodočašće bio je doživljaj.  Svuda se u Rimu čula hrvatska riječ.

Domovinska proslava održana je u Šibeniku od 17. do 20. rujna 1970. Vrhunac proslave bila je misa koju je na Trgu između Katedrale i Vijećnice predvodio kardinal Bertoli. Računa se da je na tu proslavu u Šibenik stiglo oko 25.000 hodočasnika.

papa proglasija Tavelica svecem

Proslava Jubileja naše crkvenosti

         Proslava Jubileja naše crkvenosti sastavni je dio naših svenarodnih slavlja što smo ih slavili sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća.

Godine 1976. slavili smo 1300. obljetnicu pokrštenja Hrvata i 1000 godina spomena najstarijeg marijanskog svetišta u Solinu, kad je kraljica Jelena podigla Gospinu crkvu.

Godine 1978. slavili smo Jubilej naše crkvenosti. To je bila 900. obljetnica posvete Zvonimirove crkve u Biskupiji kod Knina. Naime, godine 1078. ta crkva je bila sagrađena. Za nas je važna jer je to bila katedrala hrvatskoga biskupa. Također smo se sjetili da je na tom mjestu 1938. godine bila sagrađena crkva Naše Gospe.

Godine 1979. pod nazivom „Branimirova godina“ slavili smo događaj kad je papa Ivan VIII. godine 879. priznao kneza Branimira zakonitim vladarom, a Hrvatsku neovisnom državom.

Biskup Arnerić veoma je ozbiljno shvatio važnost Jubileja naše crkvenosti i imenovao Odbor za proslavu. Već u siječnju Odbor je imao prvu sjednicu na kojoj se raspravljalo o značenju, usmjeravanju i organiziranju ovog Jubileja.

Među ostalim bilo je govora i o hitnosti popravka crkve Naše Gospe. Naime, na mjestu katedrale hrvatskoga biskupa god. 1938. po nacrtima Ivana Meštovića bila je sagrađena crkva Naše Gospe. Meštrović je također isklesao prigodni kip, a Joza Kljaković crkvu je ukrasio svojim slikama. U II. svjetskom ratu crkva je teško stradala. Kip je bio razbijen, a slike su bile veoma oštećene. Godine 1968. crkva je bila popravljena, koliko su dozvoljavala sredstva. Sada ju je trebalo solidno urediti: saliti kip u bronci, restaurirati slike, popraviti krov i unutrašnjost.

Biskup je apel za pomoć objavio u „Glasu Koncila“. Sredstva su stizala tako da se već na ljeto moglo pristupiti radovima.

kuharic-i-arneric

Cijela godina bila je obilježena ovim Jubilejem. Tako 1. lipanja Biskup u svojoj okružnici piše: „Ove godine slavimo 900. obljetnicu posvete crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Godine 1078. tu je crkvu-baziliku podigao kralj Dmitar Zvonimir za stolnu crkvu Hrvatskom biskupu. Tako u vrijeme, kad je pravno organiziran državni život naroda, nalazimo ustrojenu i Crkvu“.

U Okružnici nadalje izražava želju da Gospin Pralik (najstariji kameni lik Gospin u hrvatskoj umjetnosti, koji je pronađen u Biskupiji, a sada odlijeven u zlatu i srebru, obiđe sve naše župe. Na kraju Biskup poziva na konačnu svečanost 16. rujna u katedrali, a u nedjelju, 17. rujna u Biskupiji.

Pred samu svečanost u Katedrali je održana trodnevnica, a zaključno slavlje u Biskupiji, 17. rujna l978. Slavlje je doista bilo veličanstveno, a računa se da je sudjelovalo oko 50.000 hodočasnika.

Obnovitelj Katedrale

         Biskup Arnerić trudio se da Katedrala postane što prikladniji prostor za bogoslužje. Za ostvarenje svojih planova znao je pronaći darovatelje.

Elektronska zvona. Poznato je da je oduvijek postojao problem zvonjenja, jer zvonik uz Katedralu nikada nije izgrađen. Godine 1965. uz pomoć donatora nabavio je nova elektronska zvona.

Nova rasvjeta u Katedrali instalirana je godine l966.

Nove orgulje smještene su u lijevu apsidu uz prezbiterij godine l968.

Nove vratnice na Katedrali.  Brončane vratnice na glavnom portalu Katedrale godine l969. izradio je akademski kipar Grga Antunac. Isti kipar izradio je i vratnice na „lavskim vratima“, dok je vratnice na krstionici izradio također akademski kipar Ante Starčević godine 1976.

Novi prozori za Katedralu nabavljeni su za vrijeme biskupa Arnerića, ali su postavljeni tek nakon Domovinskoga rata.

Brige i razočaranja

Život jednoga biskupa nije ispunjen samo radom i proslavama, nego i razočaranjima. Od razočaranja spomenimo samo jedno: neki su svećenici napustili službu. Msgr. Arnerić to je bolno primio, ali se u svojoj boli ponio ljudski i kršćanski.

Zaključak

U radu, uspjesima i razočaranjima protekao je život našega Biskupa. Kad je vidio da ga snage napuštaju – prije predviđenoga roka – zamolio je Svetoga oca da ga razriješi službe. Papa je uvažio njegove razloge. Prvoga ožujka l988. svečano je proslavio Zlatni jubilej (50. obljetnicu) svećeništva, Srebreni jubilej (25. obljetnicu) biskupstva i oprostio se od povjerenih vjernika.

Kao umirovljenik rado je pomagao koliko je mogao. 2. kolovoza 1994. pozlilo mu je pod misom na Visovcu. Prevezen je u bolnicu u Šibenik. Umro je 8. kolovoza l994. Prema vlastitoj želji pokopan je u svećeničkom grobu u Pimoštenu.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.