Svečano misno slavlje prigodom susreta hrvatskih misionara i misionarki, u ponedjeljak 3. srpnja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je hvarsko – bračko – viški biskup i predsjednik Vijeće za misije HBK Slobodan Štambuk. Koncelebrirao je šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas; nacionalni ravnatelji Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Antun Štefan i u BiH mons. Luka Tunjić, te biskupijski povjerenici Papinskih misijskih djela svih biskupija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U koncelebraciji su bili i misionari pristigli na susret. Među brojnim vjernicima u šibenskoj katedrali bile su i redovnice – hrvatske misionarke koje djeluju diljem svijeta. Na kraju slavlja predstavljeni su hrvatski misionari i misionarke.
Preko misnog slavlja propovijedao je šibenski biskup Tomislav Rogić. Osvrnuo se na svetog Tomu apostola. Do dana današnjeg njegov apostolski lik postaje paradigma simbol čovjeka koji se pita, čovjeka koji traži Boga, koji želi susret sa živim Bogom, kazao je biskup Rogić.
-Vjerujem da to iskustvo ima svako duhovno zvanje, na ovaj ili onaj način. Tragati, ispitivati, uvjeriti se, kao početna faza duhovnog poziva dok se ne dogodi susret, susret sa živim Bogom koji sve mijenja. To iskustvo nosimo iz različitih razdoblja svoga života, vlastitog dozrijevanja u vjeri, u zvanju, pozivu i predanju. O tom iskustvu traženja Boga, naši misionari sigurno će nam ovih dana posvjedočiti i iz jedne druge perspektive: njihovih iskustava u dalekim zemljama i različitim kulturama, kako ljudi ondje razmišljaju, propituju i traže Boga. Nemirno je čovjekovo srce u tom traženju susreta sa svojim Tvorcem. Bez tog susreta nemoguće je pronaći životni smisao i prihvaćanje života sa svime što život nosi, poručio je biskup Rogić.
Gledajući misijsko djelovanje Crkve, koje je toliko široko i raznorodno, s uvijek novim izazovima i zadacima, potrebama i poslanjima, biskup Rogić pitao je što je zapravo najljepše u tom djelovanju.
– Možda se ne bih usudio ni postaviti ovo pitanje, da neki dan nisam naletio na jedan dokumentarni film o svetom papi Ivanu Pavlu II. Fil je prikazivao njegova misijska putovanja, njegov utjecaj na cijele narode, a njegovi pohodi imali su tako veliki utjecaj na same tokove povijesti. U tom dokumentarcu, nekoliko minuta bilo je posvećeno i atentatu koji je Papa preživio, čudom Božjim, Božjim prstom koji pomiče kazaljke povijesti. Dok se Ivan Pavao II. nalazio na liječenju i oporavku poslije atentata, posjetio ga je jedan prelat i rekao Papi: Ne čini li Vam se da je Bog bio pomalo okrutan prema Vama kad je dopustio da se to dogodi. Papa Ivan Pavao II. odgovorio mu je da ovaj ne zna što govori i rečenicu koja daje odgovor na pitanje – što je najljepše u misijskom djelovanju: – reče sv. Ivan Pavao II.: nije li najljepše biti oruđe Božjeg djelovanja, poručio je biskup Rogić.
