Dan je bio idealan za policijski laser koji hvata prebrze vozače, međutim ‘ulov’ na ‘pošti’ u Rogoznici u današnjoj posebnoj akciji kontrole brzine bio je vrlo slab. Dva policajca iz jedinice Prometne policije Šibenik to uopće nije iznenadilo budući da je akcija oglašena u medijima i zbog činjenice što su stajali na prilično vidljivim mjestima. Ipak, u nekoliko sati koliko smo proveli s njima napisali su jednu kaznu, i to za – pojas…
Odmah je bila uočljiva nervoza tog vozača kada su ga prometni policajci zaustavili. Standardna procedura, vozačka i prometna, no Mate nije vezan. Pravila su jasna. To je 500 kuna kazne…
– Ma nije mi žao. Dobio sam 500 kuna, ustvari 250 kuna kazne. Jer ću platiti u roku tri dana. Samo mi je tlaka zato što se žurim – govori nam Mate iz Rogoznice, mladić u ranim dvadesetima.
Policajci se pristojno vraćaju i uručuju mu prekršajni nalog, a on odlazi svojim putem…
U međuvremenu njih dvojica prilično preciznim laserom mjere brzinu na cesti, ali najviše što su zabilježili je 53 kilometra na sat. Dakle, nema potrebe za ‘čestitkama’ u vidu kazne. Dobro, ide se u redovnu kontrolu prometa. Prvi na redu je Kajo iz Jarebinjaka. Već opisana procedura.
– Dobar dan – započinje policajac.
– Dobar dan – uzvraća pomalo nervozno vremešni Kajo iz Jarebinjaka.
– Vozačku i prometnu – pristojno će mladi ‘plavac’ koji je tek nekoliko mjeseci u službi. Papiri su u redu i nema nikakvih problema. Na svom ‘talkie-walkieju’ policajac gotovo skrivećki provjerava ima li u evidenciji kakvih zabrana ili prekršaja. Nema. Vraća mu dokumente i tu nastupamo mi.
Pitamo ga što misli o pojačanom nadzoru prometa…
– Neka toga bude što više. Nikad nisam imao probleme s policijom jer ne idem daleko i pazim na znakove – s ponosom će Kajo.
Za par trenutaka policijska lizalica je opet vani. Ovoga puta na meti je Nikica iz Kaštela. Vozio je po propisima, ali će mu biti prekontrolirani dokumenti. I on dodaje kako bi trebalo biti još više kontrole na cestama. Svjestan je, kaže, da ima puno ozlijeđenih na cestama i jedan od načina je pojačani nadzor brzine.
Mladi policajac vrlo brzo opet vadi palicu za zaustavljanje i usmjerava monovolumen na odvojak za zaustavljanje. U autu je bila Yves iz Švicarske s cijelom obitelji. Sve je bilo u redu.
– Ne vozim brzo, a uostalom, tu su moja djeca, kao i roditelji. Vidite iza mene na sjedalima – kazala nam je Yves. Pita policajca smije li se u Hrvatskoj uopće piti i voziti, odnosno koja je granica. 0,0 promila?
– Može se imati do 0,5 promila, sve iznad toga je kažnjivo po zakonu – odgovora joj mladi i prilično ugodni policajac na dobrom engleskom.
Pričamo s ‘plavcima’ neobvezno o slučajevima s kojima se susreću. Većinom su ljudi ugodni i pristojni, no postoji i ona tamnija strana posla, kao, uostalom, u svakoj profesiji. Ali, oni to profesionalno odrade, reklo bi se po pravilima struke…
Već je 11 sati i vrijeme je za pauzu. Odlazimo zajedno na kavu, a stiže nam u društvo još pet policajaca kako bi se obučili za rad na laseru. Dakle, sedam policajaca u uniformi i mi. Sigurnost i povjerenje, nema što…
Dobivamo i poziv jednog lokalnog političara koji nas je primijetio u društvu skoro pa veličine policijskog voda. Nije mu ništa jasno. Pita nas jesmo li, kojim slučajem, dobili policijsku zaštitu…
– Naravno da ne. Radimo reportažu – odgovorili smo mu i zaželjeli sretan put jer ide na aerodrom u Trogir.
Odlazimo u Podorljak. Možda će tamo biti više neopreznih vozača koji suviše olako stišću papučicu gasa. No, i u Podorljaku je situacija mirna. Kad bio ovako bilo svaki dan, potrebe za prometnom policijom uopće ne bi bilo, šalimo se zajedno s policajcima i pozdravljamo ih.
Inače, onaj Mate kojem nije bilo žao kazne vratio se za dvadesetak minuta u Rogoznicu. Mislio je da je patrola još tamo, a iskusno policijsko oko i na pauzi je primijetilo veliku razliku.
Bio je vezan…
Inače, akcija kontrole brzine u organizaciji Tispola koji okuplja sve policije iz Europske unije traje do četvrtka u 7 sati.