Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu protiv 73-godišnjeg Dragana Harambašića, kojeg je zbog ratnog zločina protiv dvojice zarobljenih, ranjenih pripadnika hrvatskog MUP-a, počinjenog u mjestu Popovići u veljači 1993. godine, u rujnu prošle godine prijavila Šibensko-kninska policija.
Harambašić, tada 47-godišnjak, bio je komandanta 75. motorizirane brigade vojske takozvane Republike srpske Krajine, a kako je nedostupan hrvatskom pravosuđu u optužnicije je predloženo da mu se sudi u odsutnosti.
Sumnjiči ga se da 3. veljače 1993. nije poduzeo nikakve nužne i razumne mjere kada su nepoznati pripadnici njemu podređene brigade na Miljevcima, u mjestu Popovići, tijekom oružanog sukoba iz zasjede protupravno lišili slobode vatrenim oružjem dvojicu pripadnika MUP-a, u to vrijeme 24-godišnjeg Zorana Mrvicu i 26-godišnjeg Šimu Mamuta te ih fizički i psihički zlostavljali. Zbog posljedica zlostavljanja, Zoran Mrvica je od zadobivenih ozljeda tijekom ranjavanja i fizičkog zlostavljanja preminuo na mjestu događaja, dok je Šime Mamut, nakon zadobivenih ozljeda uslijed ranjavanja i fizičkog zlostavljanja još davao znakove života. U teškom stanju Šimu Mamuta su pripadnici 75. motorizirane brigade vojske ‘RSK’ odvezli u Oklaj, a potom u bolnicu u Kninu, gdje je 4. veljače 1993. zaprimljen na odjel Jedinice intenzivnog liječenja, gdje je od zadobivenih ozljeda isti dan preminuo. Tijela Zorana Mrvice i Šime Mamuta su 29. srpnja 1993. razmijenjena u Otočcu posredstvom djelatnika UN-a.
Kako navodi ŽDO Split, okrivljeniku se stavlja na teret da je od 1. prosinca 1992. do 19. srpnja 1993., na širem području tada privremeno okupiranog Drniša, odnosno općina Ružić i Promina, tijekom oružanog sukoba između agresorskih snaga takozvane JNA i naoružanih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi milicije, teritorijalne obrane i vojske protuustavne tvorevine nazvane ‘SAO Krajina’ i ‘RSK’ s jedne strane, i regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane, postupao u svojstvu zapovjednika 75. motorizirane brigade vojske takozvane RSK te počinio navedeno kazneno djelo.
Tereti ga se, da je protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima te protivno odredbama Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, provodio velikosrpsku agresiju zauzimanja dijela teritorija Republike Hrvatske te protjerivanja građana hrvatske i druge nesrpske nacionalnosti s tog teritorija. Okrivljenik je, tereti ga se, znao da u okupiranim naseljima pod kontrolom njegove brigade, njegovi podređeni čine ratne zločine, odnosno da preostalo stanovništvo hrvatske nacionalnosti ubijaju, zlostavljaju, tuku, maltretiraju, zatvaraju, siluju žene, kao i da pljačkaju, pale, miniraju i uništavaju stambene, gospodarske, kulturne i druge objekte te katoličke vjerske objekte.
Iako je optuženi mogao i bio dužan takve nezakonite radnje svojih podređenih spriječiti, tereti ga se da nije poduzeo potrebne mjere i radnje da se takvo postupanje njegovih podređenih spriječi, već je tolerirao takvo postupanje. Njegovi podređeni, pripadnici njegove brigade, ohrabreni njegovim držanjem i ponašanjem, nastavili su s činjenjem ratnih zločina.
Nakon što su 3. veljače 1993. oko 19 sati u mjestu Prominski Bogatići, u zaseoku Popovići, u oružanom sukobu pripadnici njegove brigade, pucajući iz vatrenog oružja, ranili hrvatskog branitelja nanijevši mu strijelnu ranu lijeve lopatice, a zatim njega i drugog hrvatskog branitelja zarobili te ih obojicu zlostavljali i tukli ih nogama, šakama, kundacima pušaka i drugim tvrdim predmetima. Prvi je branitelj zadobio prijelom vratne kralježnice i prijelom nosnih kostiju te je uslijed navedenih ozljeda i strijelne rane lijeve lopatice preminuo sljedećeg dana, dok je drugi branitelj zadobio brojne podljeve, nagnječenja i prijelome nakon čega su u njega pucali iz vatrenog oružja nanijevši mu strijelnu ranu glave s oštećenjem mozga od koje je preminuo sljedećeg dana.
