Dežurni zamjenik u Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku nakon ispitivanja svih četvoro uhićenih u slučaju Jadranska banka, donio je rješenje o provođenju istrage te sucu istrage Županijskog suda u Šibeniku podnio prijedlog da se osumnjičenicima odredi istražni zatvor zbog postojanja osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, priopćeno je iz ŽDO-a.
To znači da bi privedeni Ivo Šinko, Marija Trlaja, Mirko Goreta i Nikola Žnidarić u istražnom zatvoru mogli ostati najkraće do uzimanja iskaza od svih svjedoka. Mjera istražnog zatvora do podnošenja optužnice može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode, uz mogućnost produljenja za još dva mjeseca iz opravdanih razloga, a zatim za još tri mjeseca za djela za koja se vodi redoviti postupak.
U priopćenju ŽDO-a navodi se kako je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da su od 28. kolovoza 2009. do 27. lipnja 2013. u Šibeniku, predsjednik uprave banke, zamjenica predsjednika uprave te banke i član uprave iste banke, na traženje i nagovor direktora trgovačkog društva iz Čakovca, s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi tom društvu, počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Naime, propisano je da se kredit ne može odobriti niti isplatiti bez prethodnog provođenja analize i mišljenja nadležnih stručnih službi banke kao i bez postojanja analize i prethodnog upisa adekvatnih instrumenata osiguranja povrata kredita.
Osnovano se sumnja da su, znajući da su založene nekretnine znatno manje vrijednosti od one navedene u zaprimljenim elaboratima o procjeni i da ne sadrže njihovu stvarnu vrijednost te protivno metodologiji za odobravanje otkupa nedospjelih potraživanja (faktoringa), iako su znali da trgovačko društvo ima kreditnu sposobnost manju od propisane kao i manji koeficijent likvidnosti, s tim trgovačkim društvom sklopili dva ugovora o okvirnom kratkoročnom revolving kreditu kao i veći broj dodataka tim ugovorima te ugovor o faktoringu.
ŽDO osnovano sumnja da su odmah nakon toga odobravali isplate, a po dospijeću kredita, premda nisu vraćane mjesečne rate, svojim odlukama neosnovano odobravali odgodu vraćanja kredita i za dane kredite i faktoring sklapali dugoročne ugovore o kreditu, iako su znali da je zabranjeno odobravanje, prolongiranje i reprogram kredita s jednokratnim dospijećem svih klijenata banke.
Ujedno, znali su da banka ima pravo otkazati plasman te ga proglasiti u cijelosti dospjelim ukoliko klijent ne podmiruje svoje obveze prema banci u roku dužem od tri mjeseca. Temeljem sklopljenih ugovora, dodataka ugovorima i faktoringa, na opisani su način trgovačkom društvu pribavili protupravnu imovinska korist za isplaćeni iznos od 35.379.008,26 kuna, a banci prouzročili štetu za iznos isplaćenih kredita i kamata u ukupnom iznosu od 42.564.000,00 kuna.
