Klapa Bunari: Pokojni Toni Grguričin prvi je predvidio naše uspjehe na omiškom festivalu

U velikom finalu Festivala dalmatinskih klapa Omiš u kojem je sudjelovalo dvanaest najboljih muških klapa ovogodišnjeg festivala (nakon audicija i tri polufinalne večeri) vodička klapa Bunari osvojila je prvu nagradu publike i treću nagradu žirija, a nagrada za najboljeg voditelja pripala je njihovom maestru Filianu Vuletiću. Ove, ali i brojne druge nagrade i priznanja koja su Vodičani dosad dobili bili su idealan povod za razgovor s Antom Juričevom-Grgićem, predsjednikom klape koja je ime dobila po bunarima po kojima su Vodice u svojoj povijesti bile nadaleko poznate. Ostatak klape čine Tomislav Slavica, Nikola Rak, Branimir Sladoljev, Goran Mačukat, Marko Juričev-Martinčev, Ivan Lasan i Ivan Mikulandra.

Apsolutni ste pobjednici ovogodišnjeg FDK Omiš. Kako se osjećate? Bi li se moglo reći da ste to i očekivali, uzevši u obzir da ste osmerostruki finalisti i superfinalisti istog festivala?
Što se ovogodišnjeg Omiša tiče, mogu reći da se sve poklopilo. Iskreno, nismo htjeli očekivati ništa jer nam je ovo osmo finale i znali smo da nas prevelika očekivanja mogu dovesti do razočarenja koja smo već iskusili u situacijama kad su nam nagrade promakle ‘za dlaku’. Ipak, tinjala je u nama neka nada jer smo na nedavnom međunarodnom festivalu u Crnoj Gori u Perastu osvojili prvu nagradu. To nam je dalo dodatni vjetar u leđa, a to motivaciju uspjeli smo zadržati u finalu Omiša.

DUGOGODIŠNJI RAD URODIO JE PLODOM

Tko je sve zaslužan za ovaj uspjeh?
Nadam se da neće zvučati stereotipno ako kažem da je ovo rezultat dvanaestogodišnjeg kontinuiranog rada gdje su svoj obol klapi dali mnogi naši voditelji. Pokojni Toni Grguričin prvi je prognozirao da ćemo osvojiti Omiš. Također, šjor Ivo Mikuličin neposredno je prije ovog finala rekao da ćemo, ako budemo pravi i ako žiri bude objektivan, osvojiti prvu nagradu publike i treću nagradu žirija. I pogodio je. Gospar Ivo Lise znao je reći da nam je mjesto u vrhu. Samo ga trebamo znati zauzeti. Filian Vuletić uspio je u nama probuditi onu staru vatru, želju i strast za klapskon pismom, a Nera Gojanović i Ana Grubić u vise su nam navrata pomagale svojim vokalnim znanjem i iskustvom. Pošteno smo ih izmučili našom (ne)tehnikom pjevanja. Sve te godine, probe, odricanja, koncerti, gaže, festivali, sprovodi, vjenčanja, razočarenja i ushićenja, ustrajnost, zajedništvo, ista ekipa u dobru i u zlu, u tuzi i radosti. Sve je to zajedno ključ uspjeha.
Na Omišu je nagrada za najboljeg voditelja pripala upravo Filijanu Vuletiću Fili kojeg ste upravo spomenuli kao jednog od ‘krivaca’ za ovaj uspjeh. Opišite nam vašu suradnju.
S Filom smo odmah ‘kliknuli’. Nije to bez pokrića. Naime, File je više od tri desetljeća vezan uz klape, zna sve o tome, a i sam dolazi iz jedne – klape Fortica. On zna uočiti, eliminirati ili naglasiti one oku, odnosno uhu naizgled nebitne sitnice koje prave veliku razliku i daju jednu posebnu draž svakoj pismi. Uspio je u nama upaliti onu staru vatru i strast koju smo imali na početku i naglasiti naš jedinstveni klapski izričaj. To mu je najveći uspjeh koji su uspjeli primijetiti ljudi iz struke jer je od njih na ovogodišnjem finalu Omiša dobio tu nagradu. Sad ga zezamo da je kao Ćiro Blažević – trener svih trenera.
Koja će vam nagrada ostati u posebnom sjećanju?
Sve su nam nagrade drage i važne jer su one na neki način vidljiv i opipljiv trag i pokazatelj našeg rada. Ipak, najviše smo ponosni na ove Omiške jer se po njima zna koliko ‘pizaš’ u klapskom svijetu.
Za nas klapaše Omiš je kao nogometašima svjetsko prvenstvo u nogometu, a poslužit ću se rečenicom našeg nekadašnjeg voditelja šjor Ive Mikuličina: ‘Klapa koja se ne sprema za Omiš nije ozbiljna klapa’.
Surađivali ste s mnogim hrvatskim pjevačima i glazbenicima. Postoji li neka anegdota koja će vam zauvijek ostati urezana u pamćenje?
Surađivali smo i pjevali s mnogima. Ne mogu se ne prisjetiti legende Arsena, a zatim i Miše, Coce, Olivera, Zorice Kondže, Meri Cetinić, našeg dragog Tribunjca Đanija Stipaničeva, Tedija Spalata, Mucala, Thompsona, Ivane Kovač, Igora Cukrova, Borisa Oštrića i Zorana Jelenkovića.
Ima dosta anegdota. Kad smo pjevali u Kalima s klapom Intrade Tomislav Bralić nas je pitao jesmo li svi oženjeni. Odgovor je bio negativan jer Brane u to doba još nije bio oženjen. Tome je onda u šali rekao: ‘E, ka se ti Brane budeš ženija, ja ću ti doći pivati na pir’. Dvije godine poslije, Brane se ženi i što mislite tko je došao oko ponoći nenadano na pir i otpjevao pet-šest pjesama na opće oduševljenje svih okupljenih, a najviše mladenaca? Tomislav Bralić. To vam je, ljudi moji, ne pjevač, nego čovjek čija riječ ‘piza’.
S kim biste u budućnosti voljeli surađivati?
U budućnosti najviše želimo što bolje surađivati s dragim Bogom, a onda će sve ostalo doći samo po sebi.
Zanimljivo je spomenuti kako se vaša klapa našla i na poštanskoj marci. Što je tome kumovalo?
To je prigodna marka tiskana zato što su klape i klapsko pjevanje uvrštene na UNESCO-ov popis zaštite kulturne baštine kao posebnost vrijedna očuvanja. Od svih klapa, dizajner te markice odabrao je fotografiju na kojoj se nalazimo mi jer mu je nekako najviše izražavala taj vizualni doživljaj klape i klapskog pivanja.

PJEVAJU ŠIBENSKIM ZATVORENICIMA

Koji vam je nastup bio najviše neobičan?

Postala nam je tradicija da u Božićno vrime odemo u šibenski zatvor i zatvorenicima priredimo Božićni koncert. Kad smo prvi puta pjevali tamo, nismo znali što nas čeka, kako se postaviti ni što zapjevati, ali na kraju, uz sve one sigurnosne mjere provjere, oduzimanje mobitela, sprovođenje kroz zatvorske hodnike i odjele, ne biste vjerovali, bilo je jako emotivno. Kad smo probili onaj led i s tim ljudima uspostavili kontakt kroz pjesmu i razgovor, šale i spontane upadice, tu se oslobodila jedna sila emocija, pa su čak i zatvorski čuvari, kao i njihova psihologinja bili iznenađeni njihovom reakcijom i emocijama koje su preplavile dvoranu. Kad vidiš čovjeka od 100 kilograma da plače kao dijete, da od srca i spontano pjeva, odjednom nestane ta neugoda i spoznaja da je riječ o okorjelim kriminalcima. Shvatiš da su i oni ljudi od krvi i mesa te da je i u njima prisutna ona Božja iskra. Samo ju je potrebno opet rasplamsati. Pa makar i na trenutak. Možda smo baš u tom trenutku nekome spasili život, a i mi osobno postali barem malo bolji ljudi, sposobniji prihvatiti i ljubiti drugog bez zadrške.

Otkrijte nam za kraj svoje planove za budućnost.

Snimili smo božićni CD, oliti nosač zvuka koji bi svjetlo dana trebao ugledati u vrijeme Došašća. Imamo u planu snimiti i korizmeni CD, kao i CD na kojem će se naći svi naši omiški uspjesi. U pripremi je i snimanje spota za pjesmu ‘Stara bunja’ prema tekstu Zdenka Čoge, a koju je uglazbio naš biskup Ante Ivas. Spot će biti pod redateljskom palicom Šime Strikomana, a u pregovorima smo i s Croatia recordsom oko izdavanja singla ’Fališ’. Tekst i glazbu potpisuje naš drugi tenor Nikola Rak. Pjesma je već snimljena i samo čeka realizaciju. Već dugo planiramo i naš koncert u Vatikanu i nadamo se da će se napokon i ostvariti. Naravno, sve uz Božju pomoć. Za kraj, želim svima poslati veliki pozdrav od klape Bunari. Želimo vam puno zdravlja, sriće, ljubavi i neka vas Bog blagoslovi.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.