Tko o čemu, Šibenčani o Baroneu. Prošlo je više od tjedan dana od otvaranja druge po redu revitalizirane tvrđave, a ‘bura’ se i dalje nije stišala.
Najveći problem je onaj novčane prirode – zašto plaćati nešto što je moje, može se čuti zadnjih dana na kavama, ulicama i kantunima.
Godišnja članarina u Klubu prijatelja tvrđava iznosi 50 kuna, za dvije tvrđave, i osim neometanog razgledavanja dviju tvrđava, članovima se nude i dodatne pogodnosti.
Ipak, i ta cijena je i dalje previsoka za veliki broj Šibenčana jer nije – nula kuna. A toliko bi se trebala ‘naplaćivati’, smatraju mnogi.
– Cijeli život živim tu i najveći problem ne predstavljaju toliko ti novci, pedeset kuna godišnje nije puno, već što mi se ne sviđa što su napravili od nje. Staklo, drvo…što je to? Trebalo je ostati kameno, nema niti jedno stablo…i da onda plaćam za to? Sjednem u kafić i gledam u – zid. Evo, zjapi im prazna, tribali su domaćem svitu dati bar do sezone da ulaze besplatno – komentar je jedne Šibenčanke koja živi u susjedstvu.
I nakon tjedan dana, tvrđava je i dalje jedna od glavnih tema na društvenim mrežama, pa tako stoji’ …Iz Šibenika si ako…ne možeš slobodno bez plaćanja razgledati tvrđavu’.
Neki čak spominju proteste, peticije i mimohode:
– Logično i opravdano bi bilo da domaćini uopće ne plaćaju posjet tvrđavama, a da popust ostvaruju samo za događanja, koncerte i slično na temelju osobne. Posjet tvrđavama trebali bi plaćati isključivo posjetitelji – turisti. Trebalo bi napisati peticiju sa potpisima gradjana i poslati je na gradsku upravu. Ako treba i protestni mimohod – jedna je od ideja nezadovoljnih sugrađana što moraju plaćati ulaz.
Prvi vikend, onaj besplatni, tvrđavu je posjetilo nekoliko tisuća ljudi, ovaj vikend nije bila tolika navala unatoč lijepom vremenu. Subotu popodne su brojni građani iskoristili za posjet prirodi, pa smo tako veliki broj njih ( veći nego inače) susreli oko tvrđave. Reda na ulazu nije bilo, a većinom su se u prolazu, dok su išli prema sv. Ivanu, mogli čuti komentari o – cijeni.
– Pa nije ovo Monte Carlo da plaćam. Mislim, sredili su oni to, ali pedeset kuna da dajem za ulaz? Nema šanse – kategorički je odbila pomisao da posjeti tvrđavu Barone Šibenčanka koju smo susreli.
Svi se slažu s time da turisti plaćaju ulaz jer je to praksa u svijetu, ali ‘domaći svit ne’.
Broj onih koji negoduju je možda veći od onih koji smatraju da pedeset kuna nije puno za sve što se nudi, no pozitivnih komentara se ipak može naći.
– Novu nisam uspio kupiti jer sam 2.2.2016. na tvrđavu došao u 16:15h kad je kasa i sama tvrđava zatvorena. Naime mladić koji tamo radi nam je uljudno rekao da ne možemo kupiti kartu i da nas ne može pustiti unutra jer tvrđava ima za sada uredovno radno vrijeme do 16h. Istina, bilo nas je samo 10-ak zainteresiranih za posjet van gužve vikenda, ali pravila su pravila. Dakle nije bilo druge nego zaboraviti noćnu panoramu…..btw. iako imam kartu i kupit ću novu, mišljenja sam da bi građani Šibenika ipak trebali imati slobodan ulaz na sve tvrđave kao što imaju građani Dubrovnika, Knina, Skradina i okolnih mjesta za posjet NP ” Krka” – jedan je od komenatara na društvenoj mreži.
– Mislin, da se u Šibeniku recimo napravi zoološki vrt, jel bi se onda isto bunili što se mora platiti ulaz? Europska Unija je pokrila većinu troškova obnove, budimo sretni da se među dosadašnjim totalnim nesposobnjakovićima koji su vodili grad izgleda našao netko sposoban pa je uspija izvući te novce od EU. Al održavanje je sad na nama. 50 kuna sam sinoć platija rundu u kafiću, 4 pive. Ako je nekom puno za cijelu godinu toliko izdvojiti, neka taj onda ne iđe na tvrđave – stoji dalje.
Neki su to sve saželi kratko i jasno:
‘Kupija kartu jer volim ovaj grad i želim pomoći, iako vjerojatno se gori više neću popeti. Malo je reći da mi se ne sviđa…’
Priča o Baroneu se izgleda i dalje nastavlja…
